WORDTHEQUE - Word by word multilingual library Logos' Croatian eBooks Project Gutenberg Consortia Center http://www.Gutenberg.us and the World eBook Library Collection http://www.WorldLibrary.net Bringing the world's eBook Collection Together Project Gutenberg Consortia Center is a member of the World eBook Library Consortia, http://WorldLibrary.net The mission of the Project Gutenberg Consortia Center is to provide a similar framework for the collection of eBook collections as does Project Gutenberg for single eBooks, operating under the practices, and general guidelines of Project Gutenberg. The major additional function of Project Gutenberg Consortia Center is to manage the addition of large collections of eBooks from other eBook creation and collection centers around the world. For great classic literature visit: Project Gutenberg Consortia Center Bringing the world's eBook Collection Together http://www.Gutenberg.us Antun Gustav Matoš Notturno Mlačna noć; u selu lavež; kasan Ćuk il netopir; Ljubav cvijeća - miris jak i strasan Slavni tajni pir. Sitni cvrčak sjetno cvrči, jasan Kao srebren vir; Teške oči sklapaju se na san, S neba rosi mir. S mrkog tornja bat Broji pospan sat, Blaga svjetlost sipi sa visina; Kroz samoću, muk, Sve je tiši huk; Željeznicu guta već daljina. ------------------------------------ Tin Ujević Notturno Noćas se moje čelo žari, noćas se moje vjeđe pote; i moje misli san ozari, umrijet ću noćas od ljepote. Duša je strasna u dubini, Ona je zublja u dnu noći; Plačimo, plačimo u tišini, Umrimo, umrimo u samoći. --------------------------------- Tin Ujević Uhapšen u svojoj magli Uhapšen u svojoj magli, zakopčan u svojem mraku, svako svojoj zvijezdi nagli, svojoj ruži, svojem maku. I svak žudi svetkovine djetinjastih blagostanja, sretne mrene i dubine nevinosti i neznanja. I na oblak koji tišti, i na munju koja prijeti, naša blaga Nada vrišti; biti čisti. Biti sveti. I kad nema Našeg Duha među nama jednog sveca, treba i bez bijela ruha biti djeca, biti djeca. ----------------------------------------- Dobriša Cesarić Povratak Ko zna (ah, niko ništa ne zna. Krhko je znanje!) Možda je pao trak istine u me, A možda su sanje. Još bi nam mogla desiti se ljubav Desiti-velim, Ali ja ne znam da li da je želim, Ili ne želim. U moru života što vječito kipi, Stvaraju se opet, sastaju se opet Možda iste kapi - I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem Jedna vječnost pusta, Mogla bi se opet u poljupcu naći Neka ista usta. Možda ćeš se jednom uveče pojavit Prekrasna, u plavom, Ne sluteći da si svoju svjetlost lila Mojom davnom javom, I ja, koji pišem srcem punim tebe Ove čudne rime, Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti, Niti tvoje ime! Pa ako i duža u tome trenutku Svoje uho napne, Sigurnim će glasom zaglušiti razum Sve što slutnja šapne; Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom Pogledat ko stranci, Bez imalo svijesti koliko nas vežu Neki stari lanci No vrijeme se kreće,no vrijeme se kreće Ko sunce u krugu, I nosi nam opet ono što je bilo: I radost, i tugu. I sinut će oči, naći će se ruke, A srca se dići - I slijepi za stope bivšega života Njima ćemo ići ------------------------- Mak Dizdar Modra rijeka Nitko ne zna gdje je ona Malo znamo al je znano Iza gore iza dola Iza sedam iza osam I još dalje i još gore Preko gorkih preko mornih Preko gloga preko drače Preko žege preko stege Preko slutnje preko sumnje Iza devet iza deset I još dublje i još jače Iza šutnje iza tmače Gdije pijetlovi ne pjevaju Gdje se ne zna za glas roga I još huđe i još luđe Iza uma iza boga Ima jedna modra rijeka Široka je duboka je Sto godina široka je Tisuć ljeta duboka jest O duljini i ne sanjaj Tma i tmuša neprebolna Sto godina široka je Ima jedna modra rijeka Ima jedna modra rijeka Valja nama preko rijeke ---------------------------------------- Ivan Slamnig Barbara Večernja ćakula barba Nike Barbara bješe bijela boka Barbara bješe čvrsta, široka Barbara bješe naša dika Barbara, Barbara, lijepa ko slika. Kad si je vidio, gospe draga, kako je stasita sprijeda i straga, srce se strese ko val na žalu ko štandarac lagan na maestralu. To je lađa što rijetko se rađa to je prova staroga kova, to je krma što sitno se drma kad vješto promiče između molova ko mlada krčmarica između stolova (Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara Modro, i bijelo i crno farbana!) Je l' danas u brodova takav stas, ima l' još ljudi poput nas, ima l' još mora, ima l' zemalja, ima l' još vina, koje valja? U kakvim olujama imadoh sreću! Na kakvim sam munjama palio svijeću! Koliko puta rekoh na siki: "Kupit ću sviću svetom Niki ako se spasimo Barbara i ja, e tutti quanti in compagnia." Kakvo sve more vidjeh daleko! Bilo je jedno bijelo ko mlijeko, morske smo krave muzli jutrom, uvečer - bijeli kruh sa putrom. A žuto more žuto ko limun! Odonda sam za skorbut imun. Bijela jedra i bijela bedra, svojeglava Barbara, Barbara dobra, spora ko kornjača, spora ko kobra, nijedan brod nije joj rod! More je tamnocrvene boje, stari mornari na palubi stoje. "Parone, dobar odabraste pravac, more je gusti stari plavac." "Još jedan kablić nek prođe kroz stroj provjere radi" - nalog je moj. "Barbaro brodi, more nam godi, nijedna stvar nije ti par." I tako Barbara sve dalja i dalja, crvenim morem se pospano valja e il naufragar xe dolce in questo mar. -------------------------------------- Arsen Dedić Rodoljubna pjesma Ne mogu napisati pjesmu u Moskvi u visokoj sniježnoj sobi zorom između rasporenih kofera sobarica mi tepa kao majka i obavljamo sitnu trgovinu nešto najlona i čokolade ne mogu napisati pjesmu suočiti se s ovim papirom sa svojom olovkom krevet je zapaljen poda mnom ovaj osjećaj privremenosti i gluhoća krajobraza u Francuskoj moje se misli svojevoljno izražavaju drukčije rječnik mi se otima govor mi se ni na šta ne odnosi ptice koje udaraju o zidove vraćaju se obezglavljene kao vokali konzonantni moj dalmatinski naglasak moje mi oči ništa ne objašnjavaju pred slapovima Rajne ništa mi ne kazuju mirno selo luđaka u okolini plovidba sjevernom rijekom utvare vrtni patuljci i Wagnerova glazba kraljevski podrumi kasni barok nema pjesme u Parizu moja se izbjeglička vlada rasula ostajem u predvečernjem Salzburgu na terasi kavane Glockenspiel zagledan u tamnu Mozartovu statuu juhu od kornjače i pivo kakav mi je to život ne mogu napisati pjesmu u kiši Bruxellesa u Riu u planinama što više nad Inbruckom i u zagrljaju žene koje ljubavni jezik ne poznajem mijenjanje novca suveniri nemoguća ishrana razglednice Zlatna Praha samo su izmijenjeni oblici moje samoće moje neizlječive čežnje moje bolesti za tobom nesreće i nade siromaškog porijekla i pripadnosti ali tu ipak nema pjesme potrebna mi je jedna ogoljela ljetna postaja na pruzi Perković - Šibenik uvaljena u jaru zlato i kamen koji se sklapa nad mojom glavom kao dva vala potrebna mi je modra zagrebačka kiša sredinom rujna moj auto moje cigarete i rakija kino "Jadran" da se uspostavi kakav takav način glasovir u skromnom potkrovlju i tvoje tijelo more pod nogama i hvala Bogu stigli smo kuhinja moje majke u rumenoj rasvjeti "Slobodna Dalmacija" i slika u novčaniku potrebni su mi da nešto kažem da jedan osjećaj na najasnom putu privedem kraju da jednu misao smirim da načinim malo reda u svojoj duši i napišem pjesmu Obrađeno putem MS-CP1250 HTML Format: Željko Lupić Dostavljeno od: Ivana Lušića, Južna Afrika 5-maja-1997 Nazad na hrvatsku poeziju For great classic literature visit: Project Gutenberg Consortia Center Bringing the world's eBook Collection Together http://www.Gutenberg.us