WORDTHEQUE - Word by word multilingual library Logos' Croatian eBooks Project Gutenberg Consortia Center http://www.Gutenberg.us and the World eBook Library Collection http://www.WorldLibrary.net Bringing the world's eBook Collection Together Project Gutenberg Consortia Center is a member of the World eBook Library Consortia, http://WorldLibrary.net The mission of the Project Gutenberg Consortia Center is to provide a similar framework for the collection of eBook collections as does Project Gutenberg for single eBooks, operating under the practices, and general guidelines of Project Gutenberg. The major additional function of Project Gutenberg Consortia Center is to manage the addition of large collections of eBooks from other eBook creation and collection centers around the world. For great classic literature visit: Project Gutenberg Consortia Center Bringing the world's eBook Collection Together http://www.Gutenberg.us Nezgoda Sve do sedam i dvadeset Kaja se ponašala nehajno i komotno kao da neće ni krenuti u "Pergament". Natenane je ustala, umivala se du3/4e nego ikad, bez 3/4urbe ispila čaj od trešnjevih peteljaka, i na putu do burekd3/4inice u nekoliko mahova zastajala da gleda kako u3/4areni ("ganc-novi", što neko reče) buldo3/4eri nadmeno i samosvesno razgrću sneg. Mimo običaja, mrljavila je i sa nevelikom kriškom bureka s mlevenim mesom, a kad je, još 3/4vačući, razgrebala noktom ledenu šaru na izlogu, i kroz uzani prorez konsultovala časovnik na Trgu, umalo da nije viknula od zaprepašćenja. Te istrča na ulicu. Studen je o3/4e3/4e po očima i usnama. Jednim srpastim krajičkom svesti uviđala je da je sve to igra. Doduše, ni njoj samoj ne skroz razumljiva, ali bar ne ostade u sumnji da su podjednako la3/4ne i domaločašnja njena le3/4ernost, i ta iznenadna, preuzrujana 3/4urba. Ona se pridru3/4i redu za trolejbus, i, sa rukama u d3/4epovima (stare rukavice već su se raspadale, a nove je još uvek plela), poče da se premešta s noge na nogu. Pet-šest vozila prođe a da se i ne zaustavi. Iz jednog je virio karirani peš nečijeg kaputa uhvaćen bezubim ustima automatskih vrata, a iz drugog se na čekaoce sebeznalo isceri riđa spljoštena glava tapkaroša kojega je Kaja viđala gde "ordinira" pred "Kozarom". Zakasniću, pomisli ona, ali ne oseti ništa što bi sličilo na istinski strah. Njom u stvari stade da struji, u isprekidanom kolu, drhturava slutnja vezana za iščekivanje nečeg neodređenog, nečeg što bi objektivno mo3/4da i bilo neugodno, ali što bi za nju lično imalo sasvim suprotno značenje i dejstvo. Kazniće me, reče u sebi. Ili će me samo ispreskakati. Za šefa Slu3/4be isečaka, koji je va3/4io kao notorni ne3/4enja, zuckalo se da je sasma neotporan kad su u pitanju 3/4ene (a njegovo odeljenje, za razliku od svih ostalih u "Pergamentu", bilo je sastavljano isključivo od pripadnika ne3/4nijeg spola, te je u šali pominjano kao Slu3/4ba Amazonki s makazama), i Kaja se zaista ne mogade da seti nijednog slučaja gde je ovaj pribegao kakvoj drastičnoj meri zbog prekršaja radne discipline. Tako je, ispreskakaće me. Pred svima. Ali, i to je više nego što sam u stanju da progutam. Naposletku, čitavih desetak minuta posle početka smene u njenom preduzeću, ona se pope u trolejbus koji je, nekim čudom, naišao gotovo poluprazan, i, usled trzaja kad krete sa stanice, zanese se i zamalo ne pade na leđa. Pa se pridr3/4a za jednu od stativa na pragu između platforme i prostorije sa sedištima. - Majčice - prenerazi se Kaja. Samo što joj se prsti ne prilepiše za studeni metal. - (c)ta je - podbode je kondukter - ne dopada vam se? - Devojka zavrte glavom. - (c)to niste čekali drugi? - zapita on, i povesmo pare iz njegovih usta nakri mu podrugljivu minu. - Onaj sa polivinilom? Izbrusiće me, konačno poverova Kaja, silazeći na Terazijama sa trolejbusa. Kao u nemilostivo beloj elipsi pozorišne svetlosti, ona vide svoju skobaljastu priliku, oljušteni nos, nabubrelu gušu, i bezbojnu, ispošćenu kosu ("Dika plava, bljutava ko trava", začikavali su je, koliko li je već otada prošlo, u Obrenovcu), pa joj dođe da izglasa zarida. Kad bih izgledala bar malo, malo drugačije, pomisli ona, verujem da bi me poštedeo. Ovako, nema nikakvog izgleda. Na pasja kola će me izgrditi. U ponešto izafektiranom nastojanju da sklopi primirje s tom neizbje3/4nošću, Kaja minu pored radnje sa sportskim priborom, pored bioskopa, poslastičarnice, knji3/4are i apoteke, i sa zadovoljstvom pomisli da je juče načinila dobar pazar kupivši suknene cipele sa đonom od izbrazdane gume koja se ne kli3/4e. Jeste da u njima deluje trapavije no inače, ali na ciči kao što je ova, kome je do doterivanja. Iz prodavnice radio-aparata zavodljivo joj se osmehnu prćeusnat, holivudski šarmantan momak, i Kaja mu, nesvesno, odvrati smeškom punim podavanja. Ali se izraz na njenom licu, poput šare u prodrmusanom kaleidoskopu, već pri sledećem koraku rasturi i izobliči u oporu grimasu. Oh, kako sam naivno nasela, prekore se ojađeno, sti3/4ući u kapiju preduzeća. Neki ljudi su upravo ulazili u lift, i zatvarali za sobom vrata. Ona polete k njima dignutih ruku. - Stanite - zavapi. - Još jedno mesto se mora naći. Ko je taj ko bi mene istinski po3/4eleo, pomisli ona, tupo motreći kako na mlečnom ekranu promiću tamne, po ivicama zamućene, pruge spratova. Mene, ovakvu drljavu i kukavnu? Momak u pitanju bio je, naravno, obična kartonska reklama, doduše, u prirodnom rastu i sve3/4e izbrijana, i u odnegovanim prstima dr3/4ala je pravu gramofonsku ploču. Moram li baš svaki put da ispadnem budala, zapita se Kaja, prizivajući sa setom neodoljivi sintetički osmeh, koji je podjednako pripadao svim prolaznicima. Međutim, lift se zaustavi, i nju zaokupiše druge brige. Sad, šta mi bude, odluči ona. Ali kad pritište kvaku, i zakorači u Slu3/4bu isečaka, iza ušiju joj zakrcka kao prosuta sačma. Ona dovoljno glasno pozdravi, ali ne ču da joj je iko odgovorio. (c)ef je sedeo za pisaćim stolom, nevešto kljucajući po dirkama mašine za računanje (one iste, zbog koje je, prošle nedelje, došao u zavadu sa Računovodstvom), a 3/4ene su, kao i obično, sekle novine i rđogrizale. Kaja sle3/4e ramenima, bez reči skide kaput i odmota šal s glave, pa se posle kratke nedoumice da li da prekine šefa i objasni kako je došlo do zakašnjenja, ipak uputi svom mestu. Tamo ju je već čekao posao, i ona odmah stade da nalepljuje isečke na zelene etikete s natpisom "Pergament - Slu3/4ba isečaka". (Celokupan njen rad i sastojao se u tome da ono što njene koleginice u toku smene naseku, u istom vremenu snabde nalepnicama s odgovarajućim datumom i nazivom lista, i ona je tu du3/4nost obavljala savesno, spretno i relativno brzo). Obrazi su joj još brideli od hladnoće, a zbunjenost je nije napuštala: očekivala je grdnju, a nju, evo, takoreći nisu ni primetili. Dobro je, pomisli ona bez stvarnog zadovoljstva. Ispalo je ne mo3/4e biti bolje. - U plićak, ka3/4eš? - iskreno se iznenadi Irma. Kaja je pogleda ispod oka. Ovo se nastavlja, reče u sebi, i poverova da za svoje spasenje mo3/4da treba da zablagodari upravo razgovoru koji je prekinula. - Tako je - reče Dubravka. - S krova od kupatila bacio se naglavačke u plićak. Mo3/4eš misliti kako se svršilo. Prebio je kičmu. - A što je morao da skače lastu? - zapita Nada. - Jer je to najotmeniji skok - objasni Dubravka. - Naposletku, to je od njega tra3/4io i fotoreporter. - Kakav fotoreporter? - prenu se Irma. - Kako kakav? - brecnu se Dubravka. - Pa, taj što ga je snimao za turistički prospekt. Malo je čudno da mi šef nije zamerio, pomisli Kaja, čerečeći ekserom zapušać u novoj boci s lepkom, koji se, čist i prozračan, 3/4uteo kao lipov med. Da je bar zapitao "Gde si dosad?" ili "Misliš li ti i dalje ovako?". Apsolutno ništa. A ne mogu da verujem da nije primetio kad sam ušla. No to njeno nejako 3/4aljenje stade najednom da obrasta sve 3/4ilavijim ljubopitstvom za udes o kome se tog časa u Slu3/4bi govorilo. Mada nije znala da li je posredi neko ovdašnji i sadašnji, ili je Dubravka prosto prepričavala nešto što se bogzna kome i bogzna kad dogodilo (jer ona je umela da i najbezazleniju dogodovštinu dramatizuje i pribli3/4i trenutku njenog ponovnog o3/4ivljavanja), čitava stvar ju je ozbiljno draškala. - Taaaako šta - reče Irma. - A koliko mu je bilo godina? - Dvadeset i četiri - izgovori Dubravka sa3/4alno. Dve godine mlađi od mene, sračuna Kaja. - A je li mu išla krv na usta? - zapita Mrvica. - Nije - reče Dubravka. - Zašto misliš da je trebalo da mu pođe krv na usta? - Onako - pocrvene Mrvica. Znači, neko ovdašnji, uzbuđeno zaključi Kaja. Jer to su već pojedinosti koje su dostupne jedino očevicima. Do nesreće je moralo doći letos, na Paliću, gde je Dubravka provela godišnji odmor. Jezero je, ka3/4u, do ispod pupka. Ali, otkud da to nikad ranije nije pominjala? Ona je bar prodrta vreća, i da se uzdr3/4i od tako nečeg isto je što i da dragovoljno odustane od blistavog provoda. Kaju spopade nesnosna 3/4elja da utvrdi ko je postradali. Ipak, ni na kraj joj pameti nije padalo da zapita. Ona se nikad nije mešala u razgovore svojih koleginica, slušala je samo i ćutala, a neko je jednom kazao: - Mora da se naklopala gumiarabike. - Je li vikao? - raspitivala se dalje Mrvica. Ona je bila vapijuće neiskusna, i, prema Kajinom računu, još nije videla čoveka u hropcu. - Vikao? - ponovi Dubravka s visine. - Urlikao je, zlatna moja. Četiri vratna pršljena bila su mu potpuno smrskana. To su jezivi bolovi, mo3/4eš biti sigurna. Morali su da mu ubrizgavaju morfijum da ga smire. Dodaj mi one makaze, Saveta. - To će ići pote3/4e - reče Saveta, koja je bila u drugom stanju. - Irma, dr3/4i ih, molim te. Pa joj ti dobaci. I to mi je neka majka, pobuni se u sebi Kaja. Ona bi mirne duše pustila da se trudnica iste3/4e preko stola. Pfuj! Kaja se poplaši da će zaplakati, jer joj kroz glavu prostreli da je i sama već poodavno 3/4rtva jedne drugačije nepa3/4nje, koliko posredne, toliko i nehotične, čija je omča neugodnije zatezala od svega što se dalo zamisliti. Zbog toga što je vazda ćutala, s njom gotovo niko nije saobraćao, i, mada nije bilo razloga da je ne vole, jer je marljivost i brzinu svakodnevno dokazivala, te su joj u prošlom novembru i platu povećali, ona je stalno, čas jače, a čas slabije, osećala da je ne primećuju, da je prosto podrazumevaju, računajući s njom nonšalantno i nasigurno, kao sa bilo kojim od numerisanih sefova za sakupljanje isečaka. Da se što čestitije otme iskušenju suza, ona poče da misli o Postradalom, izostavljajući s uspehom, jedini strahotni događaj za koji je predstava o tom mladom čoveku bila na izgled neraskidivo vezana. Vide ga nasmejanog i raspolo3/4enog, veoma nalik na onog momka iz prodavnice radio-aparata, gde oko nje obleće, udvarajući joj se i tešeći je: - To guša? Oprostićete, ali onda vi pojma nemate šta je guša. To je najprirodnije ispupčenje, Kajice, koje vam, uostalom, sasvim lepo stoji.- Ona se dodirnu prstima po vratu, i zaista joj se učini da je njena zabrinutost bila neosnovana. Onda joj pogled pade na razdrobljeni zapušač, koji je maločas jedva bila izvukla pomoću savijenog eksera. - Vi se mučite bez ikakve potrebe - reče Postradali. - Dopustite da vam poka3/4em kako se to radi.- On sastavi mrvice pluta i zapušač kakav je pre toga bio, utisnu ga u grlić boce s lepkom, pa zatim izvadi prekrasan poniklovani perorez, spiralnom spravicom, uz mek, prigušen prasak, oslobodi bocu zapušača; nataknutog na gvozdeni šiljak, prikazivao ga je sad, likujući, celoj Slu3/4bi isečaka, i Kaja poče da se nadima od ponosa. Čak i šef di3/4e glavu od mašine za računanja, blagonaklono se nasmeši, pa i ustade. Čestitaće mu, s ushićenjem pomisli Kaja. - Slušajte, kćeri moje - reče šef. - Ja sad izlazim. Ako me neko tra3/4i, recite da sam u Akademiji nauka. Treba da zaključim neke pretplate. Kaja se razočara. - Ništa se vi ne sekirajte, dru3/4e Frndiću - reče Dubravka. A kad šef navuče kaput, zaveza pod bradom pertle sa krznenih ušiju svoje zimske kape, i iziđe u hodnik, ona dodade sni3/4enim glasom: - Kakva Akademija! Otišao je taj u Mali Ma3/4estik. Na kleku i girice. - Ko zna ima li u tome istine, posumnja Kaja. Kao što je teško dokazati i druge stvari koje je Dubravka pripisivala šefu. Da čupa obrve, i da ne izostaje ni sa jedne utakmice u 3/4enskoj košarci, na primer. Ona je znala da drug Frndić nije baš noka cvećka, ali joj je isto tako smetalo kad bi čula kako ga Dubravka, zajedno s još nekima, na sva usta otrcava. Pa ipak, zbog jedne osobine veoma je uva3/4avala Dubravku. Za razliku od ostalih Amazonki s makazama, čije su se sve priče svodile na iznošenje uzbudljivih činjenica - da je taj i taj dobio na tomboli Saveza gluvih emajliranu grejalicu, da je nekome pronađena belančevina u mokraći, ili da neko ima zeta koji je u stanju da svakog 3/4ivog stvora ubaci na magnetofonski tečaj francuskog jezika. Dubravka je kazivala zaokru3/4ene istorije, nasićene ukusom 3/4ivota i smrti, prave pravcate drame od kojih su mnoge poticale iz njene kuće, dešavale se njoj ili njenima. Kaja se ne bi nimalo začudila kad bi se ispostavilo da je i sam Postradali niko drugi do glavom Dubravkin sestrić. Bila je Kaja upućena i u neke povesti koje 3/4ena u "Pergamentu" nisu imale, niti će ikad imati sreću da saznaju, jer ih je čula od Dubravke u vreme kad je ova još stanovala na Kalenićevom Gumnu, odakle su zajedno svako jutro odlazile na posao, i jer Dubravka nije običavala da istu stvar dvaput priča. Ona se seti tog čudnog drugovanja, u kome je njena koleginica bila aktivni, a ona pasivni partner, Dubravka govornik, a ona slušalac, i to toliko podređen i bezličan, da je Dubravka, govoreći, morala imati osećanje kao da se obraća čitavom tašmajdanskom stadionu. Treba li mo3/4da tome zahvaliti što joj godinu dana u drugim odeljenjima preduzeća ni ime nisu znali? (c)to su je među sobom, pominjali u negativnom obliku. "Ona što nije Dubravka"? - Ali, ni mi nismo lude - reče Dubravka, namigujući. - Mrvice, uskači u kaput. Meni četrdeset dinara bureka. Sa sirom. Jesi ukopčala? Hajde, prijavljujte se, gladni. Nastade silna graja. (r)ene stadoše da vade sitninu, i da ispisuju imena i dvocifarske iznose na cedulju, koju zatim utrapiše najmlađem članu kolektiva. Kaja se takođe zapisa. Uopšte nije bila gladna, ali potajno odluči da od danas pa dokle god bude trebalo, dvostruko doručkuje; ako se zaobli, delovaće 3/4enstvenije, to je više nego sigurno, a i začetak guše će se u tom slučaju manje primećivati. Samo, zašto stalno šalju Mrvicu, zapita se ljubomorno. Zar ne bih i ja bila u stanju da kojiput skoknem do "Zdravljaka" i donesem tih nekoliko pišljivih paketića? Uostalom, nije va3/4no. Njoj ponovo dođe u glavu Dubravka, i ona se gotovo zagrcnu od zavisti. Čak i kad bih imala naviku da pričam, reče u sebi Kaja, šta je to čime bih druge mogla da zabavim? Meni i mom ocu ništa se ne dešava. Ni on, ni ja, izgleda, ne zavređujemo da se na nas više od dve rečenice utroši. Koga bi 3/4ivog moglo zagolicati to što je moja majka, ubrzo posle porođaja sa mnom, umrla od zapleta creva, ili što moj otac ume (jedino to, uostalom) da opravlja bilijarske takove? Mo3/4da bi mogla da iznese na videlo kojekakve detalje o ocu, ali u njima nema ničeg istinski tragičnog. U tome, na primer, da zaspi usred razgovora, svejedno da li je pre ili posle podne, i da li je tema zanimljiva ili ne. Hronična pospanost, posledica, po svoj prilici, zapaljenja mozga koje je još kao mladić, ne znajući, izdr3/4ao na nogama, dovodila ga je svaki čas u nepriliku, i ona ga zamisli u već klasičnoj pozi naivne odbrane od mogućne optu3/4be ili poruge: sa novinama dovoljno raširenim da mu zaklone lice; taj njegov dreme3/4 bio je veoma tanak, i čim bi mu do ušiju dopro kakav sumnjiv šum, ili uobičajena reč aluzije, on bi se trgao, protresao novinama da poka3/4e kako je budan, i, zazvi3/4davši, nešto u prigušenom stakatu, nastavljao da "čita". Kaja se gorko nasmeši. Ne, taj veš nećemo prostirati. Ali mi ga je i 3/4ao, pomisli ona. Mada me gotovo ničim nije zadu3/4io. (r)ao mi ga je što je la3/4ljivo razmetljiv (onomad je pred nekim tvrdio kako je ni manje ni više nego dva puta pročitao enciklopediju "Sveznanje"), što nema svoje ličnosti (kao ni ja, uostalom), i što svakome aminuje. Ona se bezmalo zastide pri pomisli u čemu njen otac nalazi najviše dušovno zadovoljstvo. On je, naime, smatrao da je propao dan ako se nije rukovao s nekim od ljudi koje ceni, po pravilu onih sa lekarskim ili in3/4enjerskim titulama. Ne sedeo ili razgovarao s njima (jer oni, kao ni njegova kći, nisu nalazili za mogućno da s njim razmene bilo kakvu misao), nego baš rukovao. Tako bi i kazao Kaji: "Sine, danas sam se u dva maha rukovao s in3/4enjerom Lovrićem" ili "Jutros u jedanaest stegao mi je ruku doktor Aćimović". Grozno! Kaja se strese na mogućnost da Amazonke s makazama saznaju išta o njenom roditelju. - Tog Protića - reče Nada - moj mu3/4 je upoznao u skloništu za vreme bombardovanja. - Kog Protića? - zapita Irma. - Pa, tog s isečka - ubaci se Dubravka. - Kritičara. (c)to piše o problemu domaće pripovetke. - Taaaako - reče Irma. Kaja pogleda isečke koje je tog časa nalepljivala na zelene etikete. O ovome govore, zaključi ona, pročitavši pomenuto ime u dnu teksta. Ali istog časa upade u kljuse jedne davnašnje uspomene, i neko vreme ne iščupa se iz nje. Da, to je zaista tragedija sa početkom i krajem. Mogla bih im opisati, reče u sebi, kako je izgubio 3/4ivot tatin polubrat. Zacelo bi ih zgranulo i potreslo. (Desilo se to strika Stanku pred sam rat, na odslu3/4enju vojnog roka u Sarajevu. Dobio je, kao i obično, nedeljni popodnevni izlaz, dobro se oprao i kicoški izbrijao, uglačao koliko god je mogao cokule, utegao koporan, i krenuo u čaršiju. Najpre se ljudski zasladio kadaifom i sud3/4ukom sa ćetenalvom, a onda otišao na glavno mesto vojničke zabave, pod vrtešku. Gledao je valjda čitavih pola sata one što su se vozili, i, u magnovenju, pošto se bio suviše pribli3/4io letećim stolicama, nečija cokula ga je pogodila tačno u slepoočicu, i na licu mesta usmrtila). To je nešto, reče u sebi Kaja. Ne zaostaje ni milimetar iza onoga što je malopre ispričala Dubravka. Ali se naprečac rashladi. U tom slučaju, pomisli ona, valjalo bi stegnuti petlju pa reći i kako je do svega toga došlo. Reći da je tatin polubrat oblaporno i bestidno zavirivao pod suknje devojkama na ringišpilu. Ne, ja to posigurno ne mogu! - Pročitala sam - reče Saveta. - Istina, priličan sam dunster za te stvari, ali mi se članak sviđa. Strika Stankova smrt, nastavi u sebi Kaja, sramna je i nikakva prema načinu na koji je završio taj Dubravkin. Leteo je ko galeb kroz vazduh, svet je bio pod njim dok nije ni slutio šta ga na dnu tog junaštva čeka. Tatin polubrat je, međutim, skončao kukavički, gledajući svet odozdo. Obe nesreće su, naravno, strašne, ali zar sam ja kriva što se ni onim što je strašno u našoj porodici ne mogu da podičim! Činilo joj se da to i ne vodi unutrašnji razgovor, nego da hoda, pod moranje, po ćilimu koji joj uporno izmiče ispod nogu, i ona se najedared zateče u nedopuštenom pri3/4eljkivanju da joj i taj bezvredni otac što pre ode s ovog sveta. Najveća usluga koju mi mo3/4e učiniti, šaputala je drhteći od poročnosti svojih misli. Tačnije, prva i poslednja. Nekoliko dana bila bi u središtu pa3/4nje, Amazonke bi se oko nje vrtele, zapitkivale je ovo i ono, i bar na izgled s njome saosećale. - Htela sam da ka3/4em - reče Nada - da taj Protić svaki čas nešto kunja. Kad ga pogledaš, (r)an Mare mu nije ravan, ali iznutra truo kao mušmula. Krajem ovog meseca, ka3/4u, opet će na Golnik. U nagonskom strahu, Kaja di3/4e ruku od "zaraznog" isečka. Mo3/4da bi se tom svom glupom reagovanju već sledećeg trenutka nasmejala, da nije bila do guše u jednom posebnom, koliko slo3/4enom, toliko i pomračenom raspolo3/4enju, i da joj pri silovitom pokretu uzmicanja sa četkice nije doletelo na uho nekoliko gustih i debelih kapi lepka. Glupača, promrsi na svoj račun Kaja, i potra3/4i maramicu. No brišući se, ona utvrdi da joj je nastradao i čitav pramen kose nad slepim okom. - (c)ta to radiš? - zapita je Dubravka. - Ništa - odvrati ona. - Umazala se gumiarabikom. - Pravac kupatilo, zlatna moja - naredi Dubravka - pa to operi kako treba. Devojke - nastavi izmenjenim glasom - meni creva već odavno ne daju mira, a Mrvice još nema. Bogzna gde se ta sad smuca. Vala ćemo joj oduzeti mandat za donošenje bureka. Kaja ode u kupatilo, u stvari u tesnu prostoriju sa lavaboom i neispravnim tušem; nad umivaonikom odvrte slavinu sa crvenim kru3/4ićem, ali se iznenadi kad i otud poteče potpuno hladna voda. Opet kvar, pomisli ona više utvrđujući stanje, no 3/4aleći što je tako, pa, čudno uzbuđena, opra ruke. Radila je to ne3/4no i pa3/4ljivo, kao da je strahovala da će narušiti kakvu svetinju ako zbrza i smurdari. Mada je tu, u kupatilu, bilo neugodno studeno, i mada je tom osećanju još više doprinosio veliki pravougaoni prozor zastrt arabeskama ledenih kristala. Onda poče, ne menjajući ništa u načinu, da pere umazani pramen. Iskrivivši oči, ona zaviri u ogledalo nad lavaboom, i zadr3/4avši dah, zastade da ispita svoje lice iz jednog ugla koji joj je otkrivao potpuno nove vidove njene ru3/4noće. Gledana s te strane, imala je zastrašujući naborano čelo, otromboljene podočnjake i usne, i neprijatno izdu3/4eno, gotovo kao vreteno, lice, na kome je bezmalo čitavu trećinu zapremao oljušten i cigličast nos. Beznade3/4no, prošaputa ona, i loptice što iz te reči poiskakaše kao iz čarobnjakovog polucilindra, stadoše da joj zaptivaju jednjak. Beznade3/4no ru3/4na. Još prošle godine na nešto sam i sličila, ali sad sam ordinarna rugoba. Kojoj nikakve pomoći nema. Uobra3/4avala je da će joj biti lakše ako se i dalje bude kinjila tom istinom (ili je, mo3/4da, krijući od same sebe, računala da će se i na te, dosada nepoznate, vidove ru3/4noće navići, i prestati da ih primećuje), pa se pred ogledalom skameni u nemogućnom pokretu, sagnuta, i očiju iskrlještenih do bola. Izvana dopre otegnut tutanj, od koga Kaji ustrepta d3/4igerica. Nekontrolisano pritrča prozoru, razgreba ledenu skramu, i nad ušćem Save vide golemu dimnu pečurku. Srce joj je divlje udaralo. Na beloj plohi pod kojom je su3/4njevala reka, primeti majušne ljudske prilike kako se pomeraju u usporenom trku. Sad razumem, reče u sebi rastreseno. Vojska razbija led. Izgledalo je to veličanstveno, smešno i dirljivo, i Kaja poput posekotine iskusi preneseno značenje te presudne scene, koja je istovremeno bila i izlazna kapija i ćorsokak, i spasenje i prokletstvo. Te se u nespretnom skoku vrati lavabou, otvori slavinu do kraja, i pod studeni mlaz poturi celu glavu. Razbijaju led, kikotala se i škrgutala zubima, a voda, koju je kao plameni jezik osećala svuda po ranjivoj lubanji, slivala se kao raso niz šest ili sedam pramenova, pa joj je glava morala sličiti na tek ulovljenu hobotnicu. To led razbijaju, grcala je Kaja zatvorenih očiju, sa3/4ivljujući se sa svojim novim polo3/4ajem, sa tim neumitnim točenjem iznad temena, i odlučujući da tako provede sav ostatak 3/4ivota. Ridala je i smejala se, ali je između dlanova čuvala čist 3/4i3/4ak nade da će pre ili posle neko morati da bane na ta nezaključana vrata, neko iz Slu3/4be isečaka ili (još bolje) iz drugih odeljenja, gde su je čitavu večnost nazivali "onom što nije Dubravka". For great classic literature visit: Project Gutenberg Consortia Center Bringing the world's eBook Collection Together http://www.Gutenberg.us