WORDTHEQUE - Word by word multilingual library Logos' Croatian eBooks Project Gutenberg Consortia Center http://www.Gutenberg.us and the World eBook Library Collection http://www.WorldLibrary.net Bringing the world's eBook Collection Together Project Gutenberg Consortia Center is a member of the World eBook Library Consortia, http://WorldLibrary.net The mission of the Project Gutenberg Consortia Center is to provide a similar framework for the collection of eBook collections as does Project Gutenberg for single eBooks, operating under the practices, and general guidelines of Project Gutenberg. The major additional function of Project Gutenberg Consortia Center is to manage the addition of large collections of eBooks from other eBook creation and collection centers around the world. For great classic literature visit: Project Gutenberg Consortia Center Bringing the world's eBook Collection Together http://www.Gutenberg.us Rakije Otvoriše se vrata od druge sobe u Rafinoj birtiji, vrata od "druge klase",i iz "druge klase" proli se ovamo u "treću i četvrtu" harmonika Derve Merdana. Podlokava mozgove i u "drugoj klasi" P~afine birtije prva rakijska dalga, pišti iz Merdanovih piskova kao iz fiskija pjesma skiktava i vriskava i grgara, ovamo u "treću i četvrtu",teškoslatka i ljekovita kao rakija iz mračnih pletara. Izvaljaše se izmaglina Meškine kulje, donese Meško Zajkinu oku ljute, popade mu je Zajko još iz ruke i nalijeva u decove raspuhan i razjezeren: - Pijte, dico! (c)ute sva četvorica, zanose glave i izvrću decove. Skaču i podrhtavaju tamo negdje u "drugoj klasi" Merdanovi prsti po piskovima, ulijeva se u uši Merdanova harmonika i lije3/4e u pukline skorenih hamalskih srca kao melem; skaču Merdanovi piskovi i poskakuju hamalske vratne jabučice, grgara Rafina ljuta, 3/4eravičavo, niz sasušena i prašnjava i pelinasta hamalska grla i iscjeđuje podmukle sugnojice i ispire mučne gorčine po čovjeku. Čovjek se unutra nekako prepire i izbistrava kao voda niz pijesak i diše kao rosna šuma, zabrekne pa bi se zad3/4ilitao kao 3/4drijebe niz ledine i odlomio bi se kao stijena i zapraštao bi od silina niza strane u prosjeline i sve bi u toj lomljavini samljeo... - Pijte, dico, nebo vam bogovo! Zajko časti! - popada opet Zajko šišu i nalijeva u decove, a onda mu najedanput bi kao da će prsnuti od tog širenja i nadimanja u sebi i crne skrvjelosti negdje dolje u d3/4igarici, dođe mu da zaurla, pa se onda Zajko razguljači na Mešku: - Meško! - dere se tako Zajko na Mešku na pravdi boga, jer zna da nema ni Meško stotinu ruku. - Meško! kamo sir? a kamo hlib? Jesam li ja, nebo ti bogovo, prvi put danas unišo u Rafinu birtiju? i mislite li vi da je vaša birtija jedina na svitu, boga vam bogova?? ili je tvom gazda-Rafi Zajkanov dinar manji nego u ostalog svita?? Mezu vamo mojim drugarima, sto ti sunaca!! Urliknuo je Zajko Hrndelj na Mešku, i od tog urlika pokidale su se prhke paučine od rakijske i duhanske omaglice što opliću mozgove sivosanjivo, ustavila je dah od tog urlika i priglušila se Rafina birtija kao da je vani tresnuo grom, i čini se da Merdanova harmonika i pričanja i hohotanja dolaze odnekud ispod podova i iza duvarova... - ...jok, čočeee, jok, jok, jok, jok! varaš seee! joook! - kroz pritajen dah birtije zameketao je oda~svud i zaskakutao suh jareći gazda-Rafin glas. - Joook! Kod gazda Rafe ga je svačiji dinar jednak! Stoji tako negdje gazda Rafo Kabiljo u svojoj birtiji, viđen-neviđen, tankonog, krivokrak, kuljav, glavat, progledava odasvud kroz pasove dima i rakijske magline izdreljenim ugljenim očima kao prikaza, i iz tih mu očiju kao iz mračnih pećina skače 3/4ut slap dinara, a svi su ti dinari jednaki i ne zna se čiji je koji, kao što se ne zna stoji li to zbilja gazda Rafo na vratima "treće i četvrte klase" i umiruje li Zajku -Hrndelja, ili se to gazda Rafo samo priviđa, ili to samo Rafina birtija misli u predahu o gazda-Rafi, ili to neko iz zamagljenog čoška izvodi gazda-Rafino meketanje i kikoćući zavitlava i Zajku i gazda Rafu, ili se to gazda Rafo sav rastočio kao gnjila greda i uprašinio se i upio se i u duhan, i u rakiju, i u mezu, i u duvarove, i u podove, i u hastale, i u krv, i u mo3/4đane, pa 3/4ivi u svemu i udara iz svega kao vonj iz lešine... - ...jok, čočeee, joook! - zvekče odasvud iz birtijske magline gazda-Rafin glas kao napuknut lim. - Jok, joook, varaš seee! kod Rafo je svačiji dina~r jednaak! Dinar je dinar! Na dinar ga ne piše je li dinar od Muharemaga Trtica, i gazda Tono Baškarad, i gazda Risto Čamuga, i gazda Rafo Kabiljo, ili ga je dinar od Zajko Hrndelj, i Pavurda Kljakan, i tako dalje, i tako dalje. Gledaj, molim teeee! - i gazda Rafo podmetne obje ruke pod 3/4uti vodopad dinara što mu se slijeva iz očiju... - Gledaaaaj: zar nije svaki dinar jednaak, haaa? moreš li poznat čiji je čiji dinar, haaa? Nije ga dinar ni Srbin, ni Hrvat, ni Musliman, ni Jehudija, ni muško, ni 3/4ensko, dinar ga je, fala bogu, ravnopravan. Pa dddaaa! To je moj princip! Na dinar ga piše, gledaaaj! - zamahne gazda Rafo rukom i uhvati iz 3/4utog dinarskog slapa jedan dinar kao muhu, pa ga onda podi3/4e sa dva prsta uvis. - Gledaj, narodeee! Onda gazda Rafo raširi prste, a dinar mu izleti iz ruke kao golem 3/4ut leptir. Trepeće tako taj leptir u birtijskom dumanu, a onda odjedanput u tom trepetanju zabatrga teškim krilima i ukoluta se u klupko, pa se to klupko razraste i razli u okruglu 3/4utu ploču, i ta se ploča stade onda preznojavati u birtijskim maglinama kao pun mjesec u niskim jesenskim oblacima... - Gledaj, narodeee! - i na 3/4utoj ploči uka3/4e se crn ušiljen gazda-Rafin prst. - Piše li na dinar da je moj, ili tvoj, ili njegov? Piše li na dinar da je Srbin? da je Hrvat? da je Musliman? da je Jehudija? Jook! Nego mu je, brate, na jedna strana TURA, a na druga strana - i dinar se onda u birtijskom dumanu prevrne kao def na ruci sviračice - a na druga strana JAZlJA, i to je sveee! Pa ddda! Raširi gazda Rafo ruke i uvuče glavu u ramena. - Pa ddda! Dinar je dinar! Dinar more sve! Dinar je, bog oprosti, bog! Dinar ga nikad nije dosta, dinar ga nema početak, nema ga svršetak, nema ga broj... - i onda 3/4uta dinarska ploča prsne u birtijskim maglinama kao da je neko tresnuo šakom po njoj i razaspe se u beskraj varnica, a te se varnice razrojavaju kao svjetlaci u noći, i ti svjetlaci iz stra3/4njica isukuju tanke svijetle konce kao zlatno pletivo kroz mrak... - ...Dinar je, bog oprosti, bog! dinar ga more sve kad ga imaš, a kad ga nemaš, onda jedi zemlja, to li je za dragi bog i za dinar svejedno... Dinar ga bje3/4i od sirotinja i leti ga do bogataš pravo zube, he-he-he-heeee, to je princip! - razvali gazda Rafo, 3/4valje od uha do uha, zamekeće i zaklopoće zlatnim zubalom i isplazi jezičinu kao prikaza, a dinarske se varnice zakovitlaše kroz razdrljenu birtijsku maglinu i sastaviše se u rojeve, pa u kovitlacima ulijeću gazda-Rafi u crno 3/4drijelo kao pčele u košnicu... Još jednom je tako gazda Rafo gutao dinare, mnogo se otada godina prokotrljalo i mnogo se rakija popilo. Gazda Rafo nije tada bio gazda, kakav gazda! nije bio ni čovjek, nego izblanjana jelova daščica i na njoj razmeckana i upijena crna slova: RAFO KABILJO OBUĆAR Stajala je tako ta napukla i nabuhla daščica na jelovoj baraki uz Općinske Ćenife nad Glomoćankom, a unutra u baraci čekićao je Rafo Kabiljo, obućar s kalfom Avramom i šegrtom Davom. "Vidim ga jaaa, vidim: iz ova ga baraka, moj Rafaeeel, nikad nećeš izvući kapital, nego ćeš vako kuckati sa čekić dan na dan, dok ti ga ne sjedne smrt za vrat!" ispru3/4io se tako toga dana poslije ručka Rafo Kabiljo po klupi u svojoj baraci, zavratio je ruke pod glavu i razmišljao o tom do3/4ivotnom kuckanju i grbljenju nad svijetskim đonovima. Avram i Davo otišli su na ručak, le3/4ao je Rafo sam u baraci, i u nozdrvama razlojavao mu se miris ćiriša i voska i tutkala i ko3/4e i znoja iz svijetskih nogu, prljilo je sunce vani kao usijana pegla, kvasale su i crvale se Općinske Ćenife uz Rafinu baraku i vonjale su bljutavo-kiselo, a Rafu Kabilja pekla je u ustima 3/4garavica od somuna i sira torotana i hašlama, što je svaki dan ljeti ručavao, i sijevale su mu podmuklo igle kroz ejevanice: treči dan če udariti kiša. "Reuma iz rat!" osluškuje Rafo ta sijevanja kroz cjevanice, pa se sjeti kako su mu hiljadu devet stotina četrnaeste govorili: "Ti si, Rafo, sretan, ti ideš u trupnu komoru! a miii??" - "Ja sretaaan? Kamo ga sreća da sam kosti ostavio u rat! Ja sretaaan?? Nije ga bog dao veći baksuz od mene... Eto: idem u templ, ne trošim, lijepo ga znam sa mušterije, dr3/4im ga se ,svoj svome', nije mi ga kalfa Ibro, nego Avram, nije mi ga šegrt Jozo, nego Davo. Paa? Pa opet ništa!" izvrne se Rafo na kuk i slo3/4i ruke pod sljepoočice. - "...ništa kad si glup. Bacaj ga čekić i prifati ga se za drugi poso: tebi će, budala jedna, i ovo malo poso polako otet iz ruku Pomodna cipelarska radnja SALIHAGA SVRZIĆ, i Izrađujem Sve Vrste Najmodernije (r)enske I Muške Cipele LUDWIG MAIXNER, i Filijala EKO - Prispjele najnovije fazone! Preporučam se - DANKO PAPO". "Dobro: lako ga je reći: prifati ga se za drugi poso! Al koji? koji?? de reci koji??? De ga nađi jedan poso gdje bi ga bilo kako ti 3/4eliš: mali kapital - velika zarada! de, ako si ga majstor!! deee!" Ništa Rafo nije mogao da smisli. Razjapila mu se olovnosiva praznina u glavi, i činilo mu se da mu ta praznina razglavljuje kosti u tjemenu, u sljepoočicama, u potiljku, u čelu, rovio je Rafo po toj praznini kao krtica i iskopavao jednu misao mekanu i toplu, i punu, i htio je s tom misli da zaspi, a onda mu je legla u sastavljene trepavice Estera Pinto. Korača kući u podne Esterinih devetnaest godina preko ćuprije, ispred njegove barake, lida na šiljastim lakpetama Esterino pirgavo-bijelo meso pod jarkocrvenom svilom, udara Esteru teška crna 3/4icasta kosa po vratu, dva gušava goluba piju rumenim kljunovima kroz Esterinu svilu augustovsko sunce kao vodu, škripću Esterine pete, i cijede joj se pod pazusima dvije lokve znoja na haljini. Obamiru Rafi očni kapci od sna, čini mu se u tom zaspivanju da je Esteru negdje presreo na putu, pa je uzeo na ruke kao ribu, a ona se pandrca nogama i rukama, zanijela je glavu, i kosa joj visi do zemlje. Zario joj je Rafo usta i nozdrve u prsa, miriše iz Esterine ko3/4e znoj čist i mlad i sladak, miriše u tom znoju Esterina krv i duša, srče Rafo tu krv i dušu ustima i nozdrvama, srče i šapće: "Duša, Esti, duša tvoja volim, a pljujem ga ja na tvoji sto pedeset hiljada miraz!" Zahrkao je onda Rafo Kabiljo i usnio toga popodneva san te3/4ak i mamuran, ali san carski, kome treba zahvaliti sve. Stoji Rafo go golcat, sa svojim obućarskim čekićem u ruci, u hladnoj mračnoj trgovini gvo3/4đa Esterinog oca Morde Pinte. Za pultom sjedi Mordo Pinto i cupka Esteru na krilu i mrsi joj kose: Esti, ti si moj kapital! Gledaju njih dvoje u Rafin goli trbuh. Oblijeva Rafu znoj od stida, hoće da pobjegne, okrene se, jest - zamandaljena su vrata! Poleti Rafo prema vratima, zalupa po njima čekićem bjesomučno, ali su vrata tvrda kao stijena: ne otvaraju se! Usopljen i znojan okrene se Rafo prema pultu: Estera je sad prosijeda, sisata i kuljava, i re3/4e na gvo3/4đarskom pultu salamu iza staklenih kafeza sa sardinama i ementalerom i paštetama i šunkom i kajzericama, kao u bifeu, a Mordo se popeo na ljestve i s tih tankih visokih ljestava što dršću istresa iz neke debele vreće dinare. Pljuska odozgo iz vreće 3/4ut vodopad dinara i trešti po pultu, a ti se dinari onda odbijaju i lete kroz Mordinu gvo3/4dariju kao svjetlaci, mrak je u gvo3/4dariji i tih je svjetlaca puno kao zvijezda, pa se onda ti svjetlaci srojavaju u rojeve i u kovitlacima ulijeću Rafi u usta. Hoće Rafo da ka3/4e Mordi da nije došao radi dinara, nego da zaprosi Esteru, ali od tih dinara što mu natrpavaju usta ne mo3/4e da progovori, a Estera mu otima iz ruke to njegovo sve: čekić. Sručuju se Rafi sve više dinari u usta i ote3/4avaju u trbuhu kao kamenje, Estera mu tegli objema rukama to njegovo sve - čekić, Rafo u tom natezanju s Esterom pogleda u svoju ruku: to nije ruka, nego debela salanma, i ta salama dr3/4i čekić! Iščupava Estera čekić iz te salame, ali ne mo3/4e da ga istrgne, pa onda dohvati no3/4 i hoće tu salamu da zakolje kao gusku... Trgnuo se Rafo Kabiljo iz toga sna u smrtnom strahu. Pod njim na klupi bila je lokva znoja. Iz razjapljenih usta balila mu je 3/4garavičava slina i cijedila se niz vilice i grizla ga po vratu i savijenim rukama pod glavom kao paprikasto-slana voda... Mnogo se vremena premotalo od toga Rafinog sna i mnogo se rakija salilo, sjetio se noćas gazda Kabiljo tog svoga davnoga sna i davnoga svog 3/4ivota, koji ga je nekad preznojavao te3/4ak i mamuran kao taj san, i koji je mirisao na ćiriš i znoj iz svijetskih nogu i na crvljive Općinske Ćenife, i koji se cijedio kiselo kroz prašinu u baraci ispod nabubrele jelove daščice: RAFO KABILJO OBUĆAR i izgrizao iznutra Rafu Kabilja obućara kao ta paprikasto-slana sluz iz usta. Penje se noćas gazda-Rafi Kabilju u grlo sva ta davna 3/4garavičava prošlost, kao uzrigivanje, kad god pogleda u Idriza Ćeifovića. Biva gazdi-Rafi jetkotu3/4no kad god baci pogled na Idriza Ćeifovića, rekne sebi da neće više gledati, ali mu se oči stoti put same od sebe otmu i kradomice kosnu po Idrizu, a kad Rafo ne gleda u Idriza, onda mu se na oči navlači jedna crna nagnjila jelova daščica kao mrena: IDRIZ ĆEIFOVIĆ OBUĆAR Idriz Ćeifović davno je prekipio iz ovog planinskog kotla kao tarhana i davno se, davno otisnuo u svijet kao pas u maglu i lunjao nekud po svijetu trbuhom za kruhom, a prekjuče je iznenada "per šup" ispao iz voza na stanicu kao da3/4denjak iz kiše, i ljudi su ga jedva prepoznali. Pao je noćas Idriz Ćeifović krvavo pijan po stolu za vratima u "drugoj klasi" Rafine birtije, s glavom na čikobernici: gornjom usnom zagrizao je čikobernicu, raščepila mu se lijeva nozdrva kao prezrela šljiva i ispod nje se iz čikobernice vitla pepeo po musavobijelom stolnjaku, teče Idrizu iz usta gustobjeličasta sluz, oćelavio je, i ćela mu je uvelo 3/4uta kao zarasla bundeva i muzgavoprozirna kao bjelanjak, i čini se da mu se ispod nje vidi kako mu diše mre3/4a blijedocrvenkastih 3/4ilica kao u pileta kad se prije vremena izvali iz razbijena jajeta, teče Idrizu kroz te 3/4ilice krv blijedocrvenkasta, krv rakijom razvodnjena, a kraj te prozirne ćele Idriza Ćeifovića le3/4i prevrnut dec. Nesrećan je taj Idriz Ćeifović i prenesrećan. Ispraznile su se preksinoć sve četiri klase u Rafinoj birtiji, Rafo je spustio rolete, i do tri sata ujutro glodali su tako njih dvojica sami samcati svoje prošlosti kao dva stara miša natrule daske. Svaki čovjek putuje svojom tajnom stazom kao što svojom tajnovitom stazom teče svaka kap vode. Čupao se preksinoć Idriz Ćeifović krvavo, izvraćao je Rafi svoje srce i crijeva, pio je rakiju za rakijom i često je grcao. Slušao je Rafo kako se Idrizova 3/4ivotna kaplja procjeđivala kroz 3/4ivotni mulj svojim tajnim stazama i gledao je kako se ta 3/4ivotna kaplja kotrlja opet u svoj početak i grob kao što se kotrljaju iz Idrizovih zakrvavljenih očnih dupalja suze mutnozelenkaste i sveuta3/4ive kao rakija. Idriz Ćeifović, obućar, davno je to bilo, mnogo se rakije otada polokalo, čekićao je tada ispod te nagnjile jelove firme isto onako kao i Rafo Kabiljo, i čekićajući prelomljen, obazirao se na sve strane i tra3/4io puteve oko sebe isto onako kao i Rafo Kabiljo, i u tom glavoboljnom traganju sjetio se kao kroza san jednog svoga prijatelja u svijetu i pisao mu je svoje gladnjaštvo i mučaljivost u sebi, pelinastu i 3/4garavičavu: šta će biti sa mnom ovako, dru3/4e? Odgovorio mu je taj prijatelj neka dođe k njemu, posao će imati kod njega u radioni. Prodao je Idriz mašinicu i halat i kidnuo jednoga dana tom svom prijatelju u svijet, a treći dan bilo mu je jasno da je opet sve isto, i gore. Čekićao je tako Idriz Ćeifović kod tog svoga prijatelja u svijetu, čekićali su dani uz njega jednozvučno, voštio je i provlačio sive konce kroz ko3/4e, provlačile su se sive ćirišave godine kroz njega. Noćivao je po stjeničavim brlozima nakraj grada, i jednom se tako nastanio s jednim kalfom u jednoj sobici bez prozora, ispod stepenica, u dvorištu s pumpom na sisaljku. Počeo se onda sretati u tom dvorištu s Elzom, Kranjicom, 3/4enom skretničara. Od prvog su dana njih dvoje razgovarali nekako zadahtano, i u Idrizu se pomalo iščahuravala slutnja da u Elzinim grahorastim očima bubri 3/4elja. Onda su se jedne sparne noći sreli na dvorištu, on je bio samo u gaćama, a ona u spavaćoj košulji, išli su u zahod: počela je ljubav. Onda je jednog dana Elza ukrala šivaću mašinu i ulo3/4nu knji3/4icu s četiri hiljade dinara i pobjegla s Idrizom od skretničara. Na koncu je konca granulo! Otvorio je Idriz iz Elzinih četiri hiljade dinara malu cipelarsku radnju negdje na periferiji, čekićao je i razdragano strepio, prelijevalo se nešto u njemu kao zeleni svileni papir u njegovom izlogu, iz kuhinje, odmah iza drvene pregrade u radnji, draškao mu je nozdrve miris sarme, i klepetala je Elzina mašina. Elza je šivala privatno. ELEGANCIJA POMODNA CIPELARSKA RADNJA I. ĆEIFOVIĆ Čekićao je tako Idriz, i nije se obazirao na prijeteća pisma Elzinog skretničara, a kad je taj skretničar sastavio čitavu bandu da ga umlati, sastavio je i Idriz svoju protivbandu, i jedne su noći u krčmi, preko puta, te dvije bande napravile rusvaj, Idriz je oborio skretničara poda se i rastrgao mu u krkanju usta sa dva prsta "evo vidiš s ova dva prsta", i na tom se sve sleglo. Ali, čekić je svugdje uklet: kola su se opet otisla niza stranu. Moglo se ipak sastavljati kraj s krajem, jer je u Elze bilo posla preko glave, ali je ona, na nesreću, dovukla iz Kranjske svoju sestru Matildu, "kao naučnicu", i "kao pomoćnu silu". Matilda! Bilo joj je petnaest godina! Bila je sva sedefasta i blijeda i prozirna kao rosa s planine! "Pokvaren sam, Rafo, pokvaren, smrdi iz mene kao iz ćenife!" grcao je Idriz Ćeifović i rastakao grčeve u grlu rakijom. Vidio je odjedanput Idriz Ćeifović da Elza ima mlohave lojave pasove sala po trbuhu, i skorena modra usta, i ogromne zelene krpelje 3/4ila pod koljenima, i osjetio je kako joj zaudaraju pazuha, zgadila mu se Elza kao balega i oči su mu počele kliziti niz Matildine prve obline, ujedao se Idriz za usta od stida, ali uzalud, u njemu je tiho pupala i otvarala se prema Tilki ljubav, pamučasta i svilena kao prema ptičetu. Onda je Matildi počeo da pupa trbuh. Matilda je rekla Elzi sve. Čudna je bila ta Elza, samo bi se zbog toga sestrinog trbuha sklupčila Idrizu pod noge i ridala bi s glavom medu njegovim koljenima. "(c)ta da radim s njom?" gledao je Idriz kako se Elzi tresu ramena u hropcu. "Da je pomilujem po kosi?" Mučne su postale i nesnosne noći i dani. Elza je hodala po kuhinji obezglavljena s crnomodrim podočnjacima, Matildi je kvasao trbuh, Idriz se otiskivao u rakijsku dalgu preko puta u krčmi. "Onda udri po rakiji! Ti, Rafo, znaš šta je rakija, to ti je fah!" salio je Idriz dec, tekle su mu suze i rakija niz grlo. Bila je srijeda i pola dvanaest naveče, doletjela je Matilda u krčmu bez daha: Elza se otrovala! Elza je le3/4ala u krevetu na trbuhu, zavraćene glave, s gu3/4vama guste pjene po modrim ustima, a na stolici pokraj kreveta stajala je cedulja: volim te, Idriz, ali bolje da umrem, a ti nastavi s Matildom, 3/4elim ti puno sreće, Elza. To, kako je onda Idriz zalo3/4io Elzinu mašinu i skuckao još nešto novaca pa platio Elzi sprovod s vijencem od ru3/4a, to, kako je na taj sprovod došao iz Kranjske i Elzin stari otac, klesarski radnik, i to kako se na tom sprovodu pojavio i Elzin skretničar, pijan kao majka zemlja, i kako je na tom sprovodu ridao i psovao Idrizu, majku tursku pokvarenu, to, kako je toga skretničara Idriz poslije sprovoda opet oborio poda se i kako bi mu tada zubima grkljan prerezao da ga nisu spasli drugi, to kako je stari klesar samo šutio i šutio i gledao mračno preda se i poslije sprovoda jednostavno uzeo Matildu za ruku i poveo je na stanicu, to kako je krhnuo Idriza teškom klesarskom rukom po sljepoočici i odmah ga prevrnuo na zemlju kad mu je Idriz rekao da je on spreman i da ima namjeru o3/4eniti se Matildom, to kako se onda poslije tog udarca Idriz podigao sa zemlje i gledao ošamućen kako stari i Matilda odmiču niz ulicu; to kako se razbila ELEGANCIJA kao lutka od gipsa, to, kako se dalje Idrizova 3/4ivotna kaplja valjala kroz glib od tog Elzinog sprovoda pa do šupa, sve to od Elzinog sprovoda pa do šupa slušao jo Rafo Kabiljo samo napola, sve to od sprovoda pa dalje bilo mu je mutno i rastegnuto kao kroz suze, i gazda-Rafi Kabilju zaista su se otkidale od crvenih birtaških kapaka dvije suze. Bilo je Rafi Kabilju jetkotu3/4no, i bilo ga je nekako pred tim gnjilim Idrizovim sepetom kostiju i sasušenog mesnog pletiva, pred tom Idrizovom kantom ukrvavljenih bljuvotina i suza, stid svoje salovite šije i trbuha ototonjenog među krake, bilo ga je stid ove četvoroklasne birtije s pelinkovcima i pripekama i burgundcima i konjacima po rafama ovdje u prvoj klasi, bilo ga je stid i one sisate i kuljave i guzate i prosijede Estere za šankom na kome iz staklenki mirišu kisele paprike i krastavci i suho guščije meso. "Zašto da se stidim?" prekorio se onda gazda Rafo u sebi. "Jesam li mu kriv ja? A zar ga nisam i ja mogao svršiti vako ko Idriz da..." i tu se gazda Rafo Kabiljo nakostriješio pred svojom prošlošću, tu mu je odjedanput izišao pred oči onaj san u kome je Esterin otac Mordo Pinto s tankih visokih ljestava u svojoj gvo3/4đariji izasipao 3/4ute dinare iz vreće. Nije taj san pritiskivao Rafu Kabilja obućara samo kad ga je sanjao: prave su muke počele poslije! Činilo se Rafi Kabilju da mu taj san govori: - ovako je i ovako! a on, nesrećni Rafo, on je tvrd i tup kao balvan i ništa ne shvaća šta mu taj san kazuje. Pripio mu se uz mozak taj san i danima mu ispija svaku misao nedoumicama kao pijavica sisaljkama, a Rafo ne mo3/4e da smisli ništa. A usvrdlalo mu se u glavu: "Odgonetni ga, Rafael, taj san, ako si majstor, i 3/4ivjećeš pod druga zvijezda." "Ti da ga zaprosiš Estera od Mordo? ti? sa ovaj čekić? Mordo Pinto ima kapital, udaće Estera za neka manufaktura! Ti??? Ti si budala!" prikivao je tada Rafo nalče na nečije pete i uprav progutao gorku pljuvačku, kad uleti u baraku šegrt Davo: - Gazda! eno umro Pero Pastrma! Bacio je Rafo čekić, iskočio iz barake i uletio a krčmu Pere Pastrme preko puta svoje barake. U birtiji Pere Pastrme svijet se nabijao na pult. Izdigne se Rafo na prste: Pero Pastrma sjedi na stolici, čelom je pao po pultu, a s glave mu spao mrk lojav fes. - Da nije prepio? -pita neko u tajcu. - Nije. Ja sam vidio kako se preklopi po pultu. Pipali smo ga. Ohladio se. Taj Pero Pastrma dr3/4ao je tu birtiju preko trideset godina. Kod njega su pili kasapi i zelenari i opančari, sve crne pijanice, posao mu je išao dobro i uvijek jednako, ali kapitala Pero Pastrma nije iz te birtije izbio, nego je umro još u mirnodopskim čakširama. (r)ivio je sam sa 3/4enom Anušom. Anuša je bila jalova, jalov se Peri činio cijeli svijet, trijeznio se nije nikada, pola je pića naplaćivao a pola točio onako, zabadava. I prerezala ga rakija kao britva. Otišao mu je Rafo na sprovod kao komšiji i, vraćajući se sa sprovoda, oču gdje neko reče: -Anuša ka3/4e da će prodati Perinu birtiju. A šta ima prodati: ono nešto hastala i klupa, ono malo srče i nekoliko pletara rakije. Tu noć javljali su se već prvi pijevci, a Rafo se od znojne nesanice prevrtao u dušeku u svojoj sobici pod Lipama, krekale su mu u ušima te riječi, čekao je da svane. Otišao je rano izjutra Anuši i pitao je za cijenu. Pošao je onda u svoju baraku, a ušao Mordi Pinti, i činilo mu se nekako na pragu Pintine gvo3/4đarije da gazi kroza san. Pričao je starom Mordi svoje čekićanje i svoj strah kao ocu i molio ga da mu posudi pare da kupi Pastrminu birtiju, a činilo mu se da tra3/4i Esteru. - Pametnooo! - razlijevao je stari Pinto kavu u fild3/4ane. - Znam da ga danas od čekić nema egzistencija. Ali ako misliš ko Pero Pastrma, onda bolje umri sa čekić! Iz ona birtija moreš izvući kapital, ako znaš! Ljudi su se danas ucrvali ko ćenifa. Neko ga pije od sirotinja, neko od dosada, neko od bolest, neko od sevdah, neko od mamurluk, neko od apetit, svak svoje zna. Ti moraš gledati kako piju svi, ali ti ne smiješ okusiti ni kap! I: rakija ne smiješ davati na veresijaaa! Razapni svoja mre3/4a ko pauk i čekaj! On će prodati gaće sa stra3/4njice i donijeće ti pare. I, sa cijeli svijet moraš lijepo: kad ti ga osuje majka, ne smiješ se ni počešati! Jer dinar je dinar! Svačiji je dinar jednak: dinar ga nije ni Srbin, ni Hrvat, ni Musliman, ni Jehudija, ni muško ni 3/4ensko, dinar je, fala bogu, ravnopravan. I svaki dinar moraš čuvati ko oko u glavi. Gledaj, dinar nosi garancija za 3/4ivot: na jedna strana piše mu TURA, a na druga JAZIJA! Dinar more sve! Dinar je, bog oprosti, bog: sve ga more, kad ga imaš, a kad ga nemaš, jedi zemlja! I ovo zapamti: sa sirotinja ga moraš vrlo fino, jer dinar bje3/4i od sirotinja i leti ga do bogataš pravo u zube! Ako se budeš dr3/4ao ti principi, onda će ti letiti dinari u usta ko čele u košnica! Znam, pametan si i štedljiv. Evo! I sretno ti bilo! - Tek onda ga je meni puklo pred oči, šta mi kazuje onaj san! - činilo se nekako gazda-Rafi iz sa3/4aljenja da pred Idrizom Ćeifovićem treba zabašuriti ovu pretilu četvoroklasnu birtiju, pa se lupio dlanom po čelu. - Tek onda! Nikad niko ne bi mogao Rafi Kabilju izbiti iz glave da on tome svom snu ima zahvaliti sve, jer sve je kasnije teklo u njegovom 3/4ivotu onako kako je tajnovito teklo u tom suu. Kupio je od Anuše Pastrminu birtiju, i svijet mu je odmah navalio na čestitanje. Prodao je baraku svom kalfi Avramu za bagatelu, skinuo je Pastrminu staru ispranu firmu i metnuo novu, sjajnocrno prebojenu, s bijelim slovima: RAFO KABILJO NARODNA GOSTIONICA Slušao je Rafo Pintine principe trepćući očima, a sve je mislio: "Daj ga ti meni pare, znam ga ja te principe bolje od tebe!" I činilo mu se nekako da misli: "Daj mi ga, Mordo, tvoja Estera, pljujem ti ga ja na pare i birtija i sve!" San je Rafi rekao da će biti i to. Esteri se zaista Rafo Kabiljo zabušio nozdrvama i ustima u prsa, kao nekad što je bilo iza njegovih trepavica, i srkao nozdrvama njezin znoj mlad i čist i sladak, srkao je u tom znoju Esterinu krv i dušu, srkao i trabunjao: "Duša, Esti, duša tvoja volim, a pljujem ga na tvoj miraz!" Bilo je to kad su se otkrila pronevjerenja u novoosnovanoj Zemljoradničkoj banci. Ostale su prazne prostorije te banke, i u njih je Rafo preprtljao iz Pastrmine birtije, a preprtljale su s njime i opančarske i zelenarske i kasapske pijanice, ali je sad Rafo uredio posebnu prostoriju i za finije goste. Tek sada je posao kliznuo kao po loju Svijet je lokao, vidio je Mordo Pinto da Rafo izbija iz rakije kapital, a Jehundinke iz najfinijih kuća počele su šaptati da Rafo ima najljepše oči i zube u cijelom gradu. Pinto mu je dao Esteru. Estera je bila jedinica, i donijela mu dvije stotine pedeset hiljada miraza. Kupio je onda Rafo Kabiljo ovu dvospratnicu, prvi sprat je iznajmio doktoru Draganu Katičiću za advokatsku kancelariju, u najgornjem se nastanio on, a dolje je preselio radnju. Iza kuće u bašti nad Glomoćankom podigao je hladnjake, nije nikad smetnuo s uma princip: svačiji je dinar jednak! I povukao je sa sobom u novu birtiju i kasape i finije goste, a onda je uredio evo ovu prostoriju u kojoj piju i najfiniji ljudi. To je prva klasa. A finiji piju u toj tamo sobi. To je druga klasa. A onu onamo sobu nadogradio je Rafo do zida nad Glomoćankom, a ulazi se u nju kroz baštu iza kuće, u toj tamo sobi nad Glomoćankom loču opančari i seljaci i hamali Hrndelji i Kljakani i Delići i Krnjaci. To je treća klasa za onoga ko sjedi. A četvrta za onoga ko stoji. Tako se šale mušterije. - (c)ta ćeš, dragi Idriz, takav ga je danas princip! - izdrelji gazda-Rafo Kabiljo oči, uvuče glavu u ramena i raskrili ruke nad Idrizom Ćeifovićem. RAFO A. KABILJO PRIPEKA U(r)IČKI KAJMAK PELINKOVAC DELIKATESE NARODNA GOSTIONA Pokajao se noćas gazda-Rafo Kabiljo zbog te svoje preksinoćnje ispovijedi Idrizu Ćeifoviću iza spuštenih roleta. "Bogamu. ko da sam ga bio pijan!" Dva dana i dvije noći daje on tom Idrizu Ćeifoviću besplatnu 3/4deranciju i lokanciju, a taj Idriz Ćeifović stovario mu se eno mrtavpijan, i to gdje? U drugu klasu, među finije goste, i pao glavom po stolnjaku i puše nozdrvom u čikobernicu, a iz usta mu se cijedi gustobjeličasta slina kao iz padavičara. "I kome sam se ja ispovijedo?! (c)ta se tu ja pekmezim? Dosta 3/4aljenja! Propalica jedna! Da je on čovjek od pošten zanat, ne bi mi tu kvario posao. I ko će ga sad odlijepiti od moj lokal?! I još će napraviti i meni škandal..." Pišti iz Merdanovih piskova u drugoj klasi pjesma skiktava i vriskava, pjesma teškoslatka i ljekovita kao rakija, grgara nepresušno kroz grlo Rafine birtije, grlo duhanom i rakijom naklano, i lije3/4e po svim dupljama Rafine birtije kao slatkomastan zalogaj, jer otvorena su sada sva vrata: vrata iz "prve klase" u "drugu" i iz "druge" u "treću i četvrtu". Krisnuo je tamo negdje u trećoj Omer Krilić, kao furuna iz magle, popao je poluoku ispred sebe i ubatrgao u drugu klasu, među finije goste, ugledao je uvelu ćelu Idriza Ćeifovića na stolnjaku kao bundevu pa se dobatrgao do Idriza i polijeva ga po ćeli iz poluoke. Pljušti rakija po uveloj Idrizovoj ćeli i čikobernici, ali Idriz le3/4i kao umlaćen čovjek u grabi - Ko majka zemlja! - kovrča nad preklanim Idrizom Omer Krilić svoju gnjilu crnu kosu po čelu, 3/4mirka po finijim gostima u drugoj, rastegao je sivo gumeno lice kao da sanja i iskreveljio crno gnojno zubalo. Nije loš iznutra taj Omer Krilić kad otvori srce, ali je pogan kao krmak, i kralj je sviju propalica u ovom planinskom kotlu. Po zanimanju je on konobar, natkonobar, najsposobniji natkonobar, ali je iz svakog posla izjurivan, i za njega više nema mjesta nigdje, jer boluje od rakije kao od raka, sav je iskiseljen u rakiji, i rakija mu prokapava iz očiju kao što mu kapa ona druga bolest dolje, a sve to nakalemio mu je konobarski fah. (r)ivi sada Omer Krilić s jednom svojom davnom ljubavi, s jednom sobaricom u svratištu Ilije (c)uljića, koja se sirota nakon mnogo godina opet dovukla iz svijeta kao iskucana kuja, uhvatila se, začudo, ta sobarica za Omera Krilića utopljenički, ide s drugima na sobu i daje Omeru iz toga ceha za rakiju. Doderava Omer Krilić crne uglancane konobarske pantalone, podgrijava se u ovoj oktobarskoj drhtavici rakijom i ulazi u zimu bez kaputa, u truloj košulji s konobarskom leptiricom pod vratom. - Ko ćuskija! - polije opet iz poluoke Omer Krilić Idriza Ćeifovića, a onda se zakašlje, i izvali se iz njega hrakotina kao pile iz jajeta i razlijepi se baš po koljenu finijeg gosta Rašida Gluhanića. Finiji stalni gost Rašid-efendija Gluhanić, POMODNA MANUFAKTURNA RADNJA, nasadila se na široku stra3/4njicu za susjednim stolom "sa svojim društvom", s finijim stalnim gostom Abazom Rakljićem, KROJA(c)KI SALON, i s finijim stalnim gostom Jakub-efendijom Prheljićem, TRGOVINA MJE(c)OVITE ROBE. Pred tim trima zagrijanim potpuhanim akšamlučarskim firmama le3/4ala je, sito i podatno, na pladnju nasred stolnjaka, meza od suhog divljeg patka i vlašićkog sira i kisele paprike i kiselih krastavaca s usađenim čačkalicama, osjećalo se da je sve to narezano dugim tankim svijetlim no3/4em, a rakija se 3/4utjela u čašicama kao dinja. "To fakat nije skupo", i fakat je da se te tri firme kupe tako oko toga "fakat solidnog akšamluka" svaku večer već nekoliko godina, otkako su im se raširili poslovi i rasplastile stra3/4njice. "Solidno". Oni bi mogli akšamlučiti i u prvoj klasi, kad bi htjeli. Ali neće! Ovako im je "u svom društvu", u drugoj klasi, slađe i komotnije. Razjarena rakijskom jarom, sujedičava i vodooka Trgovina Mješovite Robe psovala je milu majku Matanu Garešiću, sadašnjem načelniku i VELETRGOVINI, jer ga je ta načelnička Veletrgovina, čisto iz osvete, uhvatila i globila zbog šverca kahve, i Trgovina Mješovite Robe dignula je kvrgavi prst, obazrijela se da je ko ne sluša i rekla da vrlo dobro zna i da neće zaboraviti kako je Veletrgovina švercala gaz na vagone. Svijetloćelavi, podlojeni, modro-crveni Krojački Salon znojio se i topio kao loj na tavi, uzrigivalo mu se misliti ništa nije mogao. Pomodnoj Manufakturnoj Radnji caklilo se masno volovsko čelo, nadra3/4eno i razgicano 3/4agrile su joj se vidrine oči, Pomodna Radnja jedva je čekala da se Mješovitoj Robi makar na čas zaklope labrnje, pa da ugrabi pričati odande gdje se Mješovita Radnja umiješala, to jest, kako je gospođicu Vlatku, kad joj je Pomodna Radnja pokazivala svilene čarape, Pomodna Radnja uhvatila za ruku, a ruka joj je mekana kao kadifa ... kad se najedanput u tom kadifastom nadra3/4ivanju razlijepila Pomodnoj Radnji po koljenu crna ugnojena hrakotina Omera Krilića, kralja sviju propalica. Pomodna Manufakturna Radnja d3/4ilitnula se sa stolice i opalila Omeru Kriliću takvu šamarčinu da je odjeknulo kroz sve četiri klase Rafine birtije. Omeru Kriliću iskrivila su se usta i zadrhtala mu brada, zanjihao se car propalica od tog Manufakturinog šamara na tankim konobarskim nogama i raspotegnuo poluokom da krhne Manufakturu po glavi, i prsnula bi poluoka po masnom volovskom Manufakturinom čelu, ali je doletio Rafin konobar Hamza Piljić i uhvatio Omera Krilića za ruku i oteo mu poluoku, pa ga zgrabio za tur i jaku i počeo gurati u "četvrtu klasu" ... "Eno ga!" pomislio je gazda-Rafo. "Sve je ovo meni od onaj Idriz Ćeifović! Taj čovjek je meni donio nesreća u lokal, donio nesreća, donio nesreća..." zacrvenio se gazda-Rafo po vratu, zaigličao ga je znoj pod košuljom i gledao je Idriza Ćeifovića: puše i sad nozdrvom u čikobernicu. - Uh, majku ti tvoju, platićeš ti meni taj šamar! - zavraća glavu Omer Krilić, u lijetu pod crvenim ručetinama Hamze Piljića konobara. - Bocnuću ja tebe di si najmekši! Proletio bi tako pod Hamzinim rukama Omer Krilić i kroz četvrtu klasu u mrak i liptavicu, ali je uprav iza vrata u drugoj klasi skočio Fehimbeg Ljudević i oteo Hamzi iz ruku Omera Krilića, pa ga je teškom kratkom rukom spljaštio kao mušemali fenjer za svoj sto, za kojim je sjedio s Dervom Merdanom, ekscarem harmonika. - Pusti me, Fehime, da mu oči izbijem! - uhvatio je opet Omer Krilić bocu s Fehimbegova stola, ali je Fehimbeg Ljudević jednom rukom prikovao bocu za sto, a drugom je pritisnuo Omera Krilića po tjemenu i pribio ga na stolicu. - Sidi! Ni jedne! Pij! - nalio je onda Fehimbeg Ljudević Omeru Kriliću špirita u svoju čašu. Fehimbeg Ljudević već godinama ne pije rakije, jer je ne osjeća. Njemu se mora miješati čisti špirit s vodom. I to: tri dijela špirita, jedan dio vode. Fehimbeg Ljudević cijelog svog vijeka dru3/4io se s tim Merdanima i Krilićima, jer je i sam bio propalica. Neki vrag je u njemu bio još dok je puzao i toga vraga nije mogao da spr3/4i ni špirit. Tukao se u osnovnoj školi s učiteljem, zbog tih tučnjava gruhao ga otac Fadilbeg šakama u rebra, i Fehimbeg je jedva jedvice svršio tu jednu jedinu školu, a braća su mu Huseinbeg i Avdibeg prvi ljudi, Huseinbeg TRGOVlNA ZEMALJSKIH PROIZVODA, te3/4ak sto dvadeset i sedam kila, a Avdibeg doktor medicine i narodni poslanik, i eno ih sad obojica sjede u prvoj klasi s Tonom Baškaradom, vlasnikom Banke, vlasnikom šuma i Pilana, vlasnikom Tvornice (c)pirita, vlasnikom Racionalnog Marvogojstva i Svinjogojstva, samim Gospodinom Bogom s Eksportakademijom. Fehimbeg Ljudević odijelio se od braće Huseinbega i Avdibega već davno, ne nazivaju jedan drugom ni merhaba kad se sretnu u čaršiji, i svijetu se tako nekako čini da nisu braća. Fehimbeg Ljudević nije nikad ništa radio, njemu se nekako činilo da ne rade ni drugi oko njega, prazno i dosadno bilo mu je u ovom planinskom kotlu cijeli 3/4ivot, prodavao je komad po komad ćaćevine i lumpovao s tim Krilićima i Merdanima, s kapelnicima i sviračicama, ali je na tim lumperajima samo šutio. Svali tako Fehimbeg Ljudević svoju zbijenu slotu mesa na stolicu, oko njega je rusvaj, a on samo šuti i pije špirit i progovori samo onda kad naručuje piće, i to samo onda kad naručuje drugome, jer njegovo piće i mjeru znaju svi birtaši i to mu piće donose odmah čim sjedne u birtiju. Mora da je Fehimbeg Ljudević već dognjio, iako je naoko kao saliven od kremena, jer mu iz obraza izbija modra crnina, crnina gusta i trula, i čini se tako nekako kao da Fehimbegu Ljudeviću u crnim očima praska zapaljen ćumur i da mu iz tih ćumurasih očnih furuna li3/4u prozirnomodri plamenovi špirita i da mu ti plamenovi obgaraju dvije crne čupave obrve kao dvije strehe nad očima. Dopija Fehimbeg Ljudević posljednju kuću. Prije tri i po mjeseca prodao je tu kuću eno onom Gluhaniću, Pomodnoj Manufakturnoj Radnji, a s tim se Gluhanićem igrao u djetinjstvu and3/4aiza, i taj je Gluhanić bio nekad neka protuha, ali se kasnije nekako spametovao i poslije prevrata prodavao seljacima pazarnim danima no3/4eve i svirale na jednom sanduku pod D3/4amijom, a sad dr3/4i Pomodnu Manufakturnu Radnju i kupio je posljednju Fehimbegovu kuću za sto pedeset hiljada dinara. Od tih sto pedeset hiljada dinara ostalo je Fehimbegu još samo sedam hiljada, i uz tih sedam hiljada dinara ide s Fehimbegom Dervo Merdan, ekscar harmonika, kao šipka uz bubanj. Zajedno spavaju u svratištu Ilije (c)uljića i zajedno piju. Fehimbeg Ljudević pogleda u nabijenu rasplašćenu stra3/4njicu Pomodne Manufakturne Radnje, pogleda u crveni obraz Omera Krilića i pomisli: "Da skočim Gluhaniću i da ga popadnem za onu stra3/4njicu i za jaku pa da od njega napravim tovar mesa na ovom podu! Ali mani!" Fehimbeg Ljudević maši se u d3/4ep od pantala, izvadi hiljadarku, zovne prstom konobara Hamzu Piljića i šapne mu na uho: - Ciloj birtiji podaj nek pije koje god ko piće pije! Dervo Merdan zasvira. Ekscar harmonika povije se po svojoj harmonici, i prolije mu se po toj olinjaloj raspuhanoj mješini slap duge "umjetničke" kose, slap kose umašćene i gnjidave, prolije se taj slap Merdanove kose kao škaf blatnjave vode, a ispod ekscarevih dugih tankih sasušenih prsta zaklokoče iz piskova pjesma. Sav se zgrčio svirački ekscar i hoče iz harmonike da iza3/4me one mučaljive glasove što ga pritajeno skriveni godinama izjedaju iznutra kao jetke kapi na dnu crijeva, hoće ekscar harmonika da upaljenim jagodicama prstiju isiše te mučaljive glasove iz piskova kao što se siše krv iz rana ustima, ekscar sada svira sebi, naslonio je uho na harmoniku i čeka te pritajene glasove da briznu, a umjesto tih glasova čuje kako mu oglodana harmonika frfljavo ispuhuje, i čuje kako mu rasklimani piskovi drveno klopoču. Dođe Merdanu da razguli tu mješinu na rukama kao na konjskim repovima, Merdan skoči i zamahne harmonikom da je spljašti o pod, a Omer Krilić uhvati ga za ruke i svali ga s njome na sto, preklopi se Dervo Merdan po stolu trbuhom preko harmonike, prevrnu glavom Fehimbegov špirit, i rasu mu se "umjetnička" kosa po stolu kao gnjila metla. - I ti si svoje odsvirala, harmoniko, majku ti tvoju! - rida Dervo Merdan kao 3/4ena, preklopljen po svojoj raspuhanoj četvororednoj harmonici i guši se u prolivenom špiritu, u suzama, u kosama. - Harmoniko, kurvo izdrpana, ja te više neću moliti! U Glomoćanki ćeš ti meni noćas plivati! A ja ću umrijeti s ovim u sebi! Ostao je Dervo Merdan bez kapele, i bez 3/4ene, i bez gaća, i bez zuba, kao što će na koncu konca ostati i bez te dotrajale harmonike. U njegovom fahu kurva je bila ona 3/4ena i onaj svirač koji su prodavali svoje meso i svoju pjesmu i koji su iz te prodaje izbili kapital. Cica je bila kurva ne zato što se prodavala još prije nego se za Merdana udala. Prodavala se jer je morala. Nego je bila kurva zato što se udala za njega kad su po njegovoj harmonici pljuštale banke kao kiša i kad su njemu gosti lijepili đurđe po čelu. Nije bila kurva ni zato što se vodala s drugima iz gusta kad se za njega već udala, jer i to je morala. Nego je bila kurva zato što se od njega preudala za pare. Jer ako je Dervo Merdan bio ru3/4an i strašan kao prikaza, ako je on bio tankokost i kašljucav i 3/4lipav i krezub, onda je i taj s kojim je Cica od njega kidnula bio ćelav, i s vratom uraslim u ramena, i s bijelom nabuhlom trbušinom od piva, i s patkovim stopalima, i s nogama iksericama, i Merdan "pozitivno" zna koliko je mogao taj Cicin Novi, toliko je sigurno mogao i on, i Cica je s tom nakazom kidnula sigurno ne iz gusta, nego mu se prilijepila uz kesu i sad se opet sigurno voda s drugima iz gusta, a ekscar harmonika sigurno će i ove zime opet spavati u svojoj logi na Poturima, opet na goloj podnici, opet bez ikakve pokrivke, grijaće se danju špiritom dok u Fehimbega teče para, a noću će u svom brlogu bez furune raskravljivati modre nokte nad gasnom kantom, u kojoj će opet donositi 3/4eravice u lugu iz (r)abljakove pekare, i cvokotaće opet nad tom kantom... ali... cvokotati neće, jer u trideset i petoj godini nema više nijednog zuba, nema čime da se ujede za usnu do krvi... Dervo se Merdan digne s harmonike izlomljeno i di3/4ući se ugleda svoju sliku u birtijskom prozoru. Stijestila se oktobarska noć vani i pritišće masnim ugarenim dlanovima d3/4amove na Rafinoj bitiji, ogleda se u tim d3/4amovima, suznim i preznojenim, Rafina birtija i u tom ogledanju utekla je u noć, gleda se Dervo Merdan, ekscar harmonika u tim d3/4amovima, siv i razbarušen, i čini mu se da stoji vani, u noći, u ledenom miješanju voda i mrakova, sam. Čovjek je kao d3/4am, jer odjedanput cikne i prsne kao d3/4am, ali d3/4am mutan i slijep, jer kroz taj d3/4am niko nikom u trbuh ne vidi, niko nikom ne mo3/4e svog droba noktima izvratiti i reći: evo, ovakav je! i svog srca iznijeti na dlanu i reći: evo, ovako je! - Daj mi tu harmoniku, majku joj njezinu! - dohvati Dervo Merdan harmoniku sa stola i zabaci kajiše preko ramena, zatitraše mu prsti po piskovima kao jezičasti 3/4uti plamenovi, daje stara Merdanova harmonika sve od sebe, uvukao se Merdan sav u nju kao u 3/4enu i zgrčio se u njoj i šapće joj u usta riječi mutnobula3/4njive, riječi mračnotrabunjave, a iz harmonike se pjesma zakocenula kao plač. Pišti iz harnmonike ta pjesma mrtvosamotnički i ispire iz čovjeka podmukle sugnojice kao voda iz fiksija, grgara kroz sve četiri klase Rafine birtije sveuta3/4ivo kao rakija... Grgara Rafina rakija iz debelih pletarskih grlića, Fehimbeg Ljudević časti cijelu Rafinu birtiju, nalijeva iz pletara u oke i poluoke i gazda-Rafo Kabiljo, i Estera, i Hamza Piljić konobar, i Meško Atijas koji toči u trećoj-četvrtoj, nalijevaju svi, i opet ih je malo. Toči gazda-Rafo Kabiljo i kradomice pogleda Idriza Ćeifovića: Idriz Ćeifović, obućar, nesrećnik, još puše nosom u čikobernicu. "A ipak ga je taj Idriz srećan! Ja ga mislim: ovaj Idriz donio mi nesreća, a on meni donio srećaaa!" misli gazda-Rafo i toči i točeći se smijulji na prosijedu Esteru i miluje joj očima kulje, skače iz pletara rakija i skače iz ugljenih gazda-Rafinih očiju 3/4ut slap dinara kao iz pećine, upio se gazda Rafo kao memla i u duvarove, i u podove, i u dim, i u rakiju, i u krv, i u damare, i udara iz svega kao miris iz lešine, isplazio je masnu modru jezičinu, srojavaju se dinari kroz rakijsku maglinu i ulijeću u razjapljeno gazda-Rafino 3/4drijelo u kovitlacima kao pčele u košnicu ... Fehimbeg Ljudević časti noćas cijelu Rafinu birtiju, i znao je Hamza Piljić konobar kome neće biti ispod časti Fehimbegovo čašće~nje, a ako je kome moglo biti ispod časti, onda nije bilo ispod časti Hamzi Piljiću da Fehimbegu zaračuna i to, ali u trećoj i četvrtoj ispod časti nije bilo nikome sigurno. Zazinula je treća-četvrta ovamo u drugu i iz druge čini se t~reća-četvrta kroz rakijsku maglinu kao duplja, i vidi se kako se u toj duplji valjaju i prejahuju sa3/4vakane meze kao crvi po ugnojenoj strvini, a u tom valjanju meza ključaju polokane rakije i plivaju po tom ključanju do prstiju popušeni čikovi kao u pljuci. Iščašćavali su jedan drugoga u trećoj-četvrtoj Zajko Hrndelj i Pavurda Kljakan i (c)efikan Krnjatak i Meša Delić Zaćeram, hamali, nalili se Rafine rakije kao 3/4ivine i istresli sve svoje nadnice Meški Atijasu, gazda-Rafinom rođaku s Esterine strane, koji toči tu u trećoj-četvrtoj. Upravo su se njih četvorica podigli da krenu, kad donese Meško dvije oke ljute i spusti ih na hastal. - Evo! Fehimbeg časti! Popade Zajko Hrndelj jednu oku i iz treće-četvrte duplje ubatrga s tom okom u drugu klasu. Tra3/4i Zajko očima Fehimbega i hoće tom okom da časti njega. Ali je Fehimbeg baš maloprije izišao iz Rafine birtije da pusti vodu, ljulja se sada vani Fehimbeg Ljudević naliven špiritom na mrtvoj čaršiji pred vratima Rafine birtije i ljuljajući se pušta vodu, ljulja se 3/4uta bognlampa nad cestom i puštaju vodu niska katranasta nebesa, i ta voda klopara po katranastoj policijskoj kabanici. Ljulja se Zajko Hrndelj u drugoj klasi, podriguje i razgleda: Fehimbega nema. Dobatrga Zajko Hrndelj do vrata prve klase i razgleda po prvoj: s Gospodinom Bogom gazda Tonom Baškaradom mezeti u ćošku prve, za sastavljenim stolovima, mnogoglava dru3/4ina, a jedna ćela rumeno zapaljena i lojavo rastopljena okrenuta je leđima Zajki. "Da nije ono Vejsil (c)krgić?" prevali se Zajki Hrndelju onaj Vejsil (c)krgić u droba kao ljigav te3/4ak gmaz, što ga nekoliko puta noćas izbljuvava. A taj mu se (c)krgić-gmaz opet uvlači u unutricu, ostaje mu sluzava repina u grlu i dra3/4i opet na bljuvanje. Razraste se pred Zajkinim očima rumena lojava ćela kroz birtijsku maglinu, batrga Zajko prema toj ćeli, zaobilazi je izdaleka kau vuk ovcu... Gospodin Bog Tono Baškarad, vlasnik Banke, vlasnik šuma i Pilana, vlasnik Tornice (c)pirita, vlasnik Racionalnog Marvogojstva i Svinjogojstva, sto četrdeset kila teški vo švicarac s Eksportaikademijom, vratio se sinoć iz jedne evropske kupke. Slučajno se noćas samo načas svratio gazda-Rafi Kabilju, ali ga je tu ugledala i zaustavila sto dvadeset i sedam kila teška Veletrgovina Zemaljskih Proizvoda, Huseinbeg Ljudević, brat Fehimbega propalice, a onda je došao Muharemaga Trtica, veletrgovac, onda je za njihov sto prenio svoju rakiju i mezu Vejsil-efendija (c)krgić, Trtičina desna ruka; onda je došla Veletrgovina Ko3/4e, gazda Risto Čamuga, onda drugi brat Fehimbega propalice, Avdibeg Ljudević, doktor medicine i narodni poslanik, onda Miloš Stojković, takođe doktor medicine, zvani Lepi, sa svojom zaručnicom Melčom Vučetić, magistrom farmacije, onda doktor Dragan Katičić, advokat, zet Tone Baškarada, s gospođom, a poslije se skupilo oko sastavljenih stolova još nekoliko sasvim sivih ličnosti. Gospodin Bog Tono Baškarad častio je noćas sve te Kilograme i Velefirme i Naslove pićima i delikatesama prema ličnim ukusima u čast te činjenice što je u kupkama izgubio ravno trinaest kila, ali je Gospodin Bog pio samo kiselu vodu. Tono Baškarad izgubio je u kupkama tačno trinaest kila, dakle sad ima ravno toliko koliko ima Huseinbeg Ljudević. Uprav je nalijevao sebi kiselu vodu, a Huseinbegu dingač, i uprav je izgovorio kako su sad on i Huseinbeg vršnjaci po kilogramima, iako ne po godinama, kad je odjedanput zastao i pogledao povrh ćele Vejsila (c)krgića... Vejsil-efendija (c)krgić prislonio je pod stolom svoj list uz nogu gospođe Katičić. Čuo je da je Katičićka vrlo mekana, ali nikako nije bio na čistu da li ta Katičićka reagira na njegov list ili ga uopšte ne osjeća i pritisnuo je malo-malo jače, kad je opazio pogled Gospodina Boga povrh svoje glave i okrenuo se. Zajko Hrndelj glavinjao mu je iza leđa i uprav se nadnosio nad njegovu ćelu, kad se (c)krgić okrenuo i našao se tako sa Zajkom Hrndeljom licem u lice. - (c)ta je? (c)ta hoćeš? -prasnulo je iz masnocrvene akšamlučarske Vejsil-efendijine njuške. - Jjja se, evo, Vejsil-efendija (c)krgiću, i noćas nallloko... šššto ne bi?!... zzza svoje pppare! - škrgutao je Zajko Hrndelj kutnjacima nad (c)krgićevom njuškom, i činilo se da će iz njega štrcnuti ključ ... - Kkka3/4i mi, Vejsil-efffendija, je li ti i sad 3/43/43/4ao moje dice onnako ko danas? Danas popodne, kad je Vejsil-efendiji, Trtičinom knjigovođi, došao da naplati istovar brašna, Vejsil-efendija je Zajki rekao: - Hoćeš još i na veresiju! A i ovo ćeš polokati! Je li ja da ti vodim računa o djeci?! - Marš! gubi se otale, čuješ li! - stidi se Vejsil-efendija da s takvim tipovima javno dolazi u doticaj, stisnuo zube i šake i soptao na Zajku prigušeno ... - E kad tti nije 3/4ao, evo! - i Zajko Hrndelj krhne debelom okom rakije Vejsil-efendiju (c)krgića po lubanji tako jako da je staklo frcilo do pod šiše i po flašama, na rafama, za šankom. Evo koga si pred njegovu smrt za srce ujjjio! - riga Zajki vrela jara iz usta, stišće Zajko odbijen - grlić u ruci i gleda kako se sa stolice spuzava na pod Vejsil (c)krgić krvav i onesviješten. Zakovitla se pred Zajkom mnogoglavi mesni koloplet, vrište u tom kolopletu 3/4ene i prše 3/4enske kose, osjeti onda Zajko kako mu prosvira kraj uha pivska flaša doktora Stojkovića i ugleda kako se u tom kolopletu uspravlja gazda Tono Baškarad, kao medvjed, i vadi iz d3/4epa revolver... Zajko Hrndelj zdrpi (c)krgićevu stolicu i preko stola raznese gazda-Tonu po glavi. Pomače se Rafina birtija u dubinama i zaurla, prvu klasu i zagrokta kao divlji krmak Pavurda Kljakan i u tom skakanju otisnu u taj koloplet drugu Fehimbegovu oku, bubnu ta oka Fehimbegova brata Avdibega Ljudevića u prsa, uletješe za Pavurdom Krnjatak i Zaćeram, 3/4idnu Krnjatak stolicu u 3/4arulju, i mrak nastade u Rafinoj birtiji, proguli se Krnjatak iz mraka: - Meša! dr3/4i vrata! Pavo, Zajkane, vamo za šank! Leti kroz mrak Krnjatkovih i Mešinih i Zajkovih i Pavurdinih ruku srča s Rafinog šanka i gruha muklo po kolopletu mesa oko gazda-Toninog stola i muk cikće po lubanjama, po stolu, pod tom prštavom srčom sto dvadeset i sedam kila Huseinbega Ljudevića, svaljeno za stolom, pritišće gospođicu Melču Vučetić kao mora, Muharemaga Trtica zavukao se pod sto, opkoračio je lijevom nogom doktora Dragana Katičića i uvalio gospođi Katičić petu ravno u dlake među nogama, a doktoru Katičiću našla se jedna ruka u pljuci u ćošku, Omer Krilić, kralj propalica, razapeo se na vratima između druge i četvrte klase, dodao mu je Dervo Merdan ekscar jednu pletaru iz treće-četvrte duplje, i Omer je otiskuje kroz mrak u Pomodnu Manufakturnu Radnju i Trgovinu Mješovite Robe i Krojački Salon; Idriz Ćeifović još puše u čikobernicu, - sve se to ukazalo kad je sijevnulo zelenkasto, a onda su se opet sastavili mrakovi i vani i u Rafinoj birtiji. (r)ida vani balvane u ledenom miješanju voda i mrakova mrka konopčasta nebeska ruka, trešte nebesa i tresu se d3/4amovi na Rafinoj birtiji, 3/4idaju hamalske Krnjatkove i Mešine i Pavurdine i Zajkanove ruke sve što dohvate na mesni koloplet Kilograma i Velefirma i Naslova u mraku. - Evo vako... Krh! evo vako... bub! - Joooj, maaajko moja!... - ...evo vako... krh, krh! evo vako... krh, krh, krh! ... bub, pras, ciiik! - Joooj, ubi me, aaah, majko moja!... Gazda-Rafo Kabiljo sakrio se pod šank i polegao po Esterinim kuljama, cvokoće i zagrcava se i šapće: - Znao sam ga ja, Esti, znao da će meni pasirat ova nesreća čim sam vidio ona propalica Idriz Ćeifović... Zavagnuo se vani pred birtijom Fehimbeg Ljudević, ustavio malo vodu, zazinuo i sluša ... For great classic literature visit: Project Gutenberg Consortia Center Bringing the world's eBook Collection Together http://www.Gutenberg.us