WORDTHEQUE - Word by word multilingual library
                       Logos' Croatian eBooks


              Project Gutenberg Consortia Center
                    http://www.Gutenberg.us

                           and the 

                World eBook Library Collection
                  http://www.WorldLibrary.net

        Bringing the world's eBook Collection Together


    Project Gutenberg Consortia Center is a member of the 
    World eBook Library Consortia, http://WorldLibrary.net


    The mission of the Project Gutenberg Consortia Center
    is to provide a similar framework for the collection
    of eBook collections as does Project Gutenberg for
    single eBooks, operating under the practices,
    and general guidelines of Project Gutenberg.


    The major additional function of Project Gutenberg
    Consortia Center is to manage the addition of large
    collections of eBooks from other eBook creation and
    collection centers around the world.



    For great classic literature visit:

    Project Gutenberg Consortia Center Bringing the world's
    eBook Collection Together http://www.Gutenberg.us










Jedna noć
Cijelo vrijeme mislio sam na sobu, bračne krevete, polufotelje bez gornje presvlake, na trokrilni ormar i kartonsku kutiju gore na njemu, mislio sam i prebacivao se u hladnu posteljinu, na pokvareni sat, na kič sliku s tustom, erotičnom če3/4njivom djevicom poleglom na kanapeu, a mali vragoljani i anđeli lebde oko nje, donose joj haljine, cvijeće, plavi prozirni til, neko nebesko paperje, miluju je i šapuću riječi strpljivosti, raspiruju joj nadu, golicaju tabane i draškaju aristokratski male i srcolike usne, mislio sam na tu djevicu, na mansardu na četvrtom katu, na bokal s vodom, na dvije čaše, na gro3/4de što ga je ona oprala i stavila na noćni ormarić, na fotografiju bračnog para (trgovac u šeširu i zimskom krombi kaputu, kćerka penzioniranog oficira iz pokrajine, mo3/4da se dirala i sa spahijskim momcima pod nekim dudovima), mislio sam na grad koji je dolje, prizemno, bučao i klokotao od pića, prepune kanalizacije, paničnog prometa, na grad kojim smo kru3/4ili tra3/4eći prvo hotelsku a onda bilo kakvu sobu, sobu s jednim ili dva kreveta, sobu s četiri zida, mo3/4da i bez prozora, bez zvonca za poslugu, bez čistačice i konobara, škrto namještenu, sivu, pomalo pljesnivu i zakislu, od davno ugasnulih plamenova 3/4ućkastu sobu. 
Kad se starčič odvojio od zida i upitao nas, znao sam da će sve biti u redu i da će podignuti cijenu, jer je vidovito pronjušio da nismo registrirani i da drhtimo, pomalo klecamo i prete3/4no šutimo lomeći svoje prste, zastajući u sjeni kapije i drveća. Išli smo na lukavom odstojanju, ni jednom se nije osvrnuo. Bilo je uzbudljivo, čak sam se sjetio da je situacija identična s filmom. Kad se zaustavio, odmah je izustio cijenu i pitao 3/4elimo li broj njegove legitimacije, hoćemo li odmah gore k njemu, mo3/4emo li dati kaparu, neki mali predujam. Bio sam uznojen i mokar od hodanja i jesenske tople večeri. Da je zahtijevao puno više, sve bih učinio. Vjerujem i ona. Dali smo mu pare i zapisali adresu, broj stana, ime i prezime, broj stana u kojem ćemo naći njegovu 3/4enu ako slučajno on ne bude kod kuće. Hoćemo li ustati prije osam sati? Oh, da. Onda je u redu. Ulica nije daleko. Samo pozvonite i recite 3/4eni. Laku noć. 
Nisam mislio da ćemo le3/4ati u tom dijelu grada i da će se kroz prozor vidjeti limeni dimnjaci, krovovi, rublje, le3/4aljke od ljeta i prazne košare. Hoteli bijahu puni. U portirnicama 3/4ene su pile kavu i plele, sale za ručavanje bile su u polutami, još neosvijetljene. Išli smo od jednog do drugog i po broju automobila parkiranih ispod lipa znali smo ima li mjesta ili ne. U neke nismo ni ulazili, još pred vratima gubili smo nadu i odustajali, okretali se, snalazili i nijemo sporazumijevali da treba ići dalje, dalje, makar čitavu noć vukli se ovim ulicama. Samo ne stati, ne sjesti na neku klupu u prikrajku parkova pored kojih prolazimo, jer tko će tada biti toliko priseban i 3/4eljan sobe pa da se pokrene i odbaci ruke, da izvuče vrat i ramena iz zagrljaja. Hodasmo pričajući o vremenu koje nismo zajedno proveli. Sjećasmo se zgoda u kojima smo odavali naklonost, tu3/4nog kraja koji je odjednom nastupio, koji nismo predvidjeli jer je bio iza nas i mi ga ne vidjesmo sve dok ne bijaše kasno. 
Pored toliko ljudi smo prošli a ja ni od jednog lica nisam upamtio. Toliko sam bio izoliran, toliko okrenut k njoj i sebi. Ulice su mogle mijenjati smjer, gubiti oznake, preudešavati se; od svega toga mi ništa ne bi opazili, previše smo bili opčinjeni i zadubljeni u svoje riječi i pokrete. Odjednom je toliko toga trebalo do3/4ivjeti, toliko toga se zgusnulo, zbilo na jednom mjestu u kratko vrijeme da nisam dospio misliti o svemu tome unaprijed, kako sam inače običavao. Tako sam preduhitrivao pokleknuća i nesnala3/4enja, jer sam za svaku sitnicu, za svako krzmanje imao u sebi spremno razjašnjenje, izlaz i odgovor. Ali tako sam uvijek bio prikraćen za ono slatko nepoznato, za ono čiji sastav, obujam i okus ne znamo prije nego što nas obuzme i zavrti, prije nego što se sruči na naše suho toplo tijelo. A tada je kasno odupirati se i misliti na obranu. Ono je tako opojno, ugodno i pro3/4ima nas u beskrajnom sladostrašću da mi radije klonemo, raširimo ruke, spustimo kapke i prepustimo se osjećaju bezvremenosti i nematerijalnosti. Jer kad propadamo u u3/4icima, onda uvijek za to propadanje nađemo opravdanje, uvijek su zle sile brojnije i opakije od kreposti šćućurene u našim tamnim dubinama. Ništa nisam uspio promisliti, to je čitavoj noći dalo čar iznenadnog bluda koji je čistiji od anđeoskog krila. 
Ni jedan tren nismo krzmali. Ni ona ni ja tokom tra3/4enja sobe, uspinjanja i spuštanja po ulicama, ne izustismo riječ koja bi nagovijestila umor i gubitak volje. Mo3/4da smo namjerno opa3/4ali sporedne brige i tako se udaljavali od trenutka kad bi nam portir rekao da je sve popunjeno ili da postoji još samo jedan le3/4aj u zajedničkoj spavaonici. Govorili smo o svemu drugom samo ne o uzbuđujućoj groznici koja nas čeka kad pređemo prag i ugasimo svjetlo. Kupovali smo hranu, piće i uvrijeđeno se odmicali, razvezivali ruke, da bi ne sačekavši polazak i zaborav na tobo3/4nju uvredu, još tjesnije pripijeni, još zamršenije vezani nastavljali hod i potragu za četiri zida. To su bile igre u međuvremenu, svladavanje nervoze i dugočasnog puta. 
Ona je spavala. Sišao sam s kreveta i izvadio sat iz kaputa. Preko krovova razlijevala se mliječna svjetlost jutra. Iza moje glave, kroz zid, čulo se jedno dijete. Negdje je zvonio budilnik. Predmeti i ljudi su se oslobađali noći i magle. Svje3/4ina je strujala kroz pritvoreno prozorsko okno, prala kapke i je3/4ila ko3/4u. Toplina njena tijela kome se odazvah i koje počeh slijediti, još je dolazila iz sna, od umjerenog i prorjeđenog udaranja bila, iz mirnih ruku, padala i talo3/4ila se između grudi, isijavala iz nogu. Jutarnja toplina 3/4enskog tijela, njegove ko3/4e i površinskih 3/4ilica. Neslućeni talasi topline. Neprestano stvaranje topline, u bolu i radosti. Toplina koju mogu vidjeti kao što mogu vidjeti plahte i pokrivače, Singer mašinu, psihu i zgurenog porculanskog psića. 
Starčić i njegova 3/4ena kretali su se po kuhinji i kupatilu, sve sam slušao i čuo. On ide na posao, ona će od nas primiti ostatak para. Nemaju djece. Na zidu nema slike djeteta. Nema slike mladića u vojničkoj uniformi. Ništa osim uvećane fotografije bračnog para u mlađim danima kad nisu izdavali ljubavnicima sobu i kad su nosili krombi kapute s krznom na ovratniku. I kič slika djevice, dobro uhranjene djece sa strelicama, skupim tkaninama i malom krunom za njenu plavu glavu. Ništa više na zidovima. Nikakve diplome, nikakva priznanja, nagrade, spomenice, uspomene. Mo3/4da ne 3/4ele da im se nepoznati podsmjehuju u časovima odmora i obijesti. Mo3/4da su im slike u kuhinji, vjerojatno nisu tako siromašni. 
Ti zaboravljaš novac, podsjetio sam se. Na sve gledaš previše osječajno, očima koje su drugi izgubili još u onih prvih devet mjeseci razvitka. Starčić izdaje sobu i pobire pare. Ujutro odlazi na posao, a uveče šeta oko agencija i kolodvora, gleda namjernike i raspoznaje ljubavnike. Njegova 3/4ena poslije njihovog odlaska širom otvara prozore, mirisi noći lebde nad krovovima, rasplinjuju se. Kreveti se namještaju, uprljano pere. Mo3/4da se netko, isto kao i sada, prisjeća onih što su prije ovdje noćivali, ljubili se, borili i cjenkali. Njihova toplina ispunjavala je sobu, uvlačila se u ormar i madrace. Njihov dah trovao je uzduh. Ujutro su slušali slične šumove. Mo3/4da je i raspored isti: prvo dijete pa onda budilnik i povlačenje papuča po podu. Mijenjali su krevete i tra3/4lii hladne plahte. Razgovarali i tepali kad bi prestali misliti, kad bi gubili te3/4inu i zatvarali oči. Tko bi mogao nabrojiti sve njihove nedostatke, te3/4nje i planove. Mo3/4da su ih morile sumnje, mo3/4da su čitavu noć bdjeli i prevrtali se očekujući jutro i pokušavajući pročitati s lica dragana ili dragane, da li je ushićena, zapanjena ili razočarana. Ustajali su, povlačili prste kroz kosu, odijevali se, grlili pred ogledalom, odlazili u kupaonicu, vadili novac iz novčanika ili torbice, opraštali se i tromo spuštali sa četvrtog kata. Ništa tajnovito, ništa izvanredno nema u njihovim postupcima. Oni su (isti kao i ti) kupili ovu sobu za jednu noć. Da li se u tom slučaju mo3/4eš nadati čudu? Čuda ne kupuješ, ona ovladaju tobom. Čuda se raspoznaju od kupljenih stvari, ona nemaju cijene. 
Noć ljubavnika kratko traje. U otvorene oči dan unosi otrje3/4njenje i nesigurnost. Njegovo svjetlo otkriva malaksale ruke i bezoblične usne. Tijela se dodiruju i sumnjaju, nema lakog tamnog plašta koji sve pokriva i prikriva dajući sigurnost činovima. Dan zatvara usne, otvara oči koje se susreću, odbijaju i u nedoumici mimoilaze. Buka sa tr3/4nice miješa se s posljednjim šaputanjima što izlaze iz kutova gdje se tmina zadr3/4ala i sklonila. Tijela se skrutnjuju i zatvaraju. Prije nego što se sasvim ne ohlade usne se zgrče i tokom dana više ne promijene. 
Sišli smo dolje u vrijeme kad se već mo3/4e glasno viknuti kakav će biti dan. Magle koje su nas obavijale i gušile u kasnim satima, sada su još le3/4ale po dvorištima i ulazima velikih kuća, ispod kr3/4ljavih drveta: sve je već dopuštalo suncu da uđe. (r)elio sam biti sam i u3/4ivati u pobjedi. Postupci mi postadoše uvredljivi, mrzovoljni. Sigurnost me je činila opakim. Nisam obraćao pa3/4nju na bijednike i one kojima sam du3/4an, na one koji su se prostrli po zemlji i dizali me u jedinstvene visine. To je vrijeme kada se treba rastati i u nekoj drugoj sobi le3/4ati na le3/4aju, slušati glazbu i misliti kako je sve što nam se dešava nevjerojatno i za nas izabrano. Treba se rastati, grube riječi prijete. Pogledati kroz balkon i udahnuti listopad perivoja. Tako i tako 3/4urimo u neki kut, u neku pustoš gdje nas nitko neće uznemirivati kada budemo ponovo pro3/4ivljavali minule gozbe i u3/4ivanja. Zbog toga se i opraštamo, zbog toga i di3/4emo ruke, jer sumnjamo i pitamo se da li je zaista tako bilo kako nam ka3/4u oči i uši. Ne odustajemo od pamćenja, ono nam se čini najustrajnije i najsigurnije. Na rubu pločnika, već udaljeni i zabrinuti za kruh i ugled, mi ulazimo u ulice i puštamo da nam iz d3/4epa viri konac sa klupka što se odmotava. Kuda sve ne ulazimo, kakva teška gvozdena vrata neotvaramo! Čitav grad opletemo koncem. Tada ga netko prere3/4e potkovicom, slučajno, ili prere3/4e, namjerno. Izgubimo se među prolaznicima, tko će nas naći, tko će nas upozoriti kad trka neprestano traje, ne smijemo odustati, ne smijemo iznuriti tijelo, jer ona je sve i sve ovisi o njoj. Prestane li ona, prestat ćemo i mi. Zato se odrezani kraj konca izgubi, netko drugi, nepoznati i nama strani, prive3/4e svoj kraj konca i obraduje se misleći da nije prevaren. Sav sretan odlazi u šumu i tamo se smiruje. Mi grcamo zbog njega i zbog sebe znajući da je to kraj ljubavi kojom smo se kleli, zavjetovali i koju smo uznosili jer bijasmo tako udaljeni i kušnjama izvrgnuti. 
Ali kad se rastajemo, o tome još ništa ne znamo. 
Nekoliko dana nadmoćno sam se smješkao i krio tajnu koja me je uzdizala iznad ljudstva. Lakoća s kojom sam se dopadao drugima slutila je na zlo. 
Otkuda sam mogao znati da će biti šibana i ka3/4njavana. Došla je i pokucala na vrata, ja sam se uplašio hoću li ih moći otvoriti: toliko sam iznemogao od čekanja. Nitko je nije pratio, nitko joj nije pisao ucjenjivačka pisma: kako sam onda mogao zaključiti i očekivati bilo šta od onoga što sam mrzio i za što nisam htio ni čuti. Grlila me je i ja se nisam usudio da je išta pitam. Tako pro3/4ivljavah uzbuđenje. Tako pođoh s njom da tra3/4im sobu, jer bijah gostom tamo gdje me ona zatekla. 
Poslije sam prezreo sebe iz tih dana. 
Prvi dan se javila i ispričala što mora nenadano i u 3/4urbi napustiti grad. Zovu je i ona se ne smije oglušiti. Paze da li izvršava njihove naredbe, koliko vremena troši za razonoda i s kime se sastaje. Nije htjela priznati da se izvrgla ruglu i opasnosti sastajući se i spavajući sa mnom. Nisam je upitao. Znao sam da će šutjeti ili nijekati. Dovoljno sam bio nesretan idučih dana. I shvatio sam da je ka3/4njavaju zbog njene naklonosti prema meni. Svemoćni, okru3/4eni čankolizima i protuhama, oni nisu birali sredstva ni kazne. Udaljeni, smješteni u nepoznatom i zabačenom kraju nisu trebali strepiti od mog pohoda: ja sam bio bez para i zaljubljen. Zato su je, čim su čuli da me grli, pozvali natrag k sebi ne pitajući da li je završila poslove zbog kojih je doputovala, da li je predala povjerljive poruke i izvršila stroge naredbe. Morala se vratiti. Ostao sam čekati, jer je imala toliko vremena da me utješi i da mi ka3/4e da će se već dosjetiti i nekako javiti, pa ma kuda otišla. 
Uskladio sam raspored sa satom u koji je obećala da će me nazvati. Odlazio sam u grad i viđao se s prijateljima, ali moj smijeh, moje dobro raspolo3/4enje i neodmjereni pokreti, sva razbarušenost glasa i misli, sve je to dolazilo otuda što sam očekivao da će me, kad se vratim u stan, nazvati, reći nešto neočekivane (kao: dolazim, ovdje sam već, na putu sam k tebi), nešto zbog čega ću dohvatiti prvi predmet i dr3/4ati ga dugo u ruci, sve dok se ne nasmijem zbog tog čina. Trčao sam uz stepenice i osluškivao. Svaki šum mogao je biti šum njenog dolaska, svaka zvonjava od zvonca koje nju najavljuje. 
I kao da sam pod prokletstvom, kao da sam u nemilosti svih glavešina, nije se dešavalo ništa od onoga što sam očekivao i što je moglo produ3/4iti moj boravak u tom gradu. Ili bi neki pokućarac pritisnuo na zvono i pitao za stare boce i prnje, ili dječak što jednom tjedno istresa tepihe; sve tako glupo, ono sa čim nemam veze i bez čega mogu 3/4ivjeti godinama. Samo bih uzaludno navlačio haljetak i pantalone. Ona se nije odazivala na moje nemušte pozive. Tko zna da li je slutila nestrpljivost ili me se jednostavno odrekla znajući, valjda, po razvoju prilika, po svojoj poziciji, da se više nećemo dirati i da je ona noć bila slatki ispad. Gubitak kontrole, koju je od vremena do vremena dobro prepustiti duševnosti, tijelu, spermi u mozgu. Pripisivao sam joj najzloglasnije osobine i kroz prizmu seksualne moći i nemoći tumačio svaki trzaj njenih ruku, svaku zaostalu rečenicu naših razgovora. Stvorio sam tako nekoliko njenih karaktera i ni sa jednim se nisam u potpunosti zadovoljio. Svaki je bio prikladan za izvjesno raspolo3/4enje. Bio sam toliko nestabilan i povodljiv, da sam iz naj3/4ešćeg bijesa, preskačući prelazne stadije, upadao u dobrodušnost spreman da sve zaboravim, da sve oprostim primajući i najsumnjivije razloge kao vrijedne i ispravne. Zvon telefona pretvarao me u oprugu. Nekoliko koračaja do te sprave podizalo mi je puls kao da sam (prije nekoliko trenutaka) završio trku na deset hiljada kilometara. Uviđao sam da je nesmotreno tako zadihan govoriti (kao da te netko zatekao u nezgodnom udvaranju), pa sam se stišavao i udisao miris cvijeća sa stola prije nego što bih digao slušalicu. Bilo je ugodno pomisliti kako onaj s druge strane 3/4ice misli da nikoga nema u stanu. A onda moj ljubazni glas... I ti pozivi dolazili su od neočekivanih osoba! Rođaka, stara majka, zakupac zemljišta, trgovac nekretninama što se interesira za dio pokućstva, sekretarica iz ureda, drugovi sa svojim najnovijim avanturama koje mi se 3/4ure istresti ovako na brzinu! Oh, nesretnici! Ni slutili nisu koliko sam ih ru3/4io i s čime ih sve nisam častio. Pa onda oni smetenjaci što griješe za nekoliko brojeva nadugačko se izvinjavajući što su budale. Toliko nesavršenosti za nekoliko dana! 
Povjeravao sam se stricu, ali je i on bio u nedoumici u koji red 3/4enskog vladanja da svrsta ovu prekomjernu šutnju i nejavljanje. On je za sve slučajeve imao ključ kopiran na iskustvu i poznavanju ljudskih stramputica. Moram priznati da me je nekoliko puta spasio od sramote, mada su mu nazori bili starovremenski s primjesama skepticizma i mada se ne bi moglo očekivati da će ključ biti upotrebljiv i za ovako nove i nenadmašne slučajeve. Pokazalo se da se neke stvari ne mijenjaju, da im oznake s vremenom jedino tonu malo ispod površine i da će ih svaki onaj koji zna vješto i na pravom mjestu čeprkati, ubrzo pronaći. Ja sam se oduševljavao, on je sumnjao. Odlučio sam pričekati. Ako nije nastradala usput i ako je nisu prisilili da me zaboravi, ona će mi se javiti. Do tada ću posvršavati poslove zbog kojih sam doputovao a onda ću se izgubiti. Nema smisla da okolina primijeti nestrpljivost i toliko hvaljenu hladnokrvnost. Do bijesa, nisam tek tako mogao staviti na kocku sve svoje povlastice! Ne spadam u red ljudi koji se zatrčavaju, iako 3/4urim i uvijek sam oran za pothvate koji čeliče. 
Za vrijeme ručka i poslije njega podrobno sam stricu iznosio novosti umotane u moje primjedbe, kojima se on ili smijao, ili ih podvrgavao ismijavanju postiđujući me. Iako nije bio uvijek u pravu, iako je ponekad govorio pretamne stvari o ljudima, nisam mu se suprotstavljao nego sam izbjegavao sukob, prihvaćajući se raspremanja stola. Otrje3/4njavao me namjerno iznoseći slučajeve davne pokvarenosti. Znao je da ću se nad tim zamisliti i da ću tra3/4iti podudarnost. Trovao me i ironizirao svaki moj patnički pokret. Nije dao da se rastopim. Neprestano me skrutnjavao. 
Ne znam da li me je čuvao, ne znam da li je okolišao, koliko je dugo krzmao, tek jednog popodneva reče da bi ona mogla biti udata 3/4ena. Tim novim ključem pokušao je otvoriti sve brave, doprijeti do svih zatamnjenja i nejasnoća, objasniti čitav slučaj nevjerstvom 3/4ene koja se pokajala, urazumila, zasitila, pa se dobrovoljno ili u 3/4urbi vratila: kajući se i ispaštajući. Kako sam se odupirao navodeći protuobjašnjenja! 
U njenom odlasku stric je vidio bijeg i strah nevjerne 3/4ene pred kaznom mu3/4a. To što smo 3/4ivjeli samo jednu noć shvaćao je kao granicu koju ona nije mogla prekoračiti bez posljedica. A tko mo3/4e tvrditi da je 3/4eljela nešto više osim jedne noći?! 
Imao sam toliko dokaza da u prvi čas nisam znao s kojim da suzbijem stričevu navalu. Mnoge od njih ne mogoh navesti, jer bijahu lični i intimni do stupnja na kom postaju nevjerojatni i golicavi. Branio sam se zato onima koje sam i sam svrstavao u manje vrijedne, ali koji su dopuštali rječitost, vrdanje i opisivanje istog predmeta s raznih strana. Stric je posustao govoreći da ja ipak više poznajem tu osobu i da se on, konačno, nema šta na sebe ljutiti, jer je samo pokušao, s malim znanjem i poznavanjem materijala, objasniti jedan iznenadni odlazak i neuobičajenu šutnju 3/4ene s kojom sam se spleo. Na mom mjestu on bi bio oprezan i prvi ne bi učinio ni najmanji korak. Ako je njoj tako malo stalo do produ3/4etka i produbljenja (!) veze, onda meni mora biti još manje jer se moja situacija, u času kad ona ponudi 3/4enidbu ili du3/4e putovanje obalom, strašno zamršava budući da dobro pozna obaveze i očekivanja koja ne mogu iznevjeriti. 
Bilo je ugodno gledati da se stvari razvijaju zapravo onako kako je najbolje po mene. Ali to bijaše la3/4 kojom me je stric htio samo razveseliti, jer je znao koliko trpim kad me netko izigra ili porazi. Svoje bih obaveze ionako ispunio, savjesno i bez glume, ali poraz nisam mogao pretvoriti u pobjedu. Ona je otputovala iz ovoga grada ostavivši me da se mučim i pitam u čemu sam bio manjkav one noći. To je ono što me kopka a sve ostalo je nastojanje da se ova misao zamijeni drugima, da se njena moć suzbije jednom manje neugodnom moći. Sve je ostalo bilo pomirenje i potištenost koju sam nadvladao miješanjem s gomilom prijatelja, pohađanjem kinematografa i restorana. Ne imati vremena misliti o ru3/4nim stvarima, u tom je bio izlaz, to sam iznio kao svoje geslo za nekoliko slijedećih tjedana. 
Geslo dostojno prezira, ali i geslo koje mi je omogućilo da se smirim i pohlepno bacim na poslove koji mi donesoše korist i probitak. 
Zaradio sam novaca i stekao priznanja. Zakleti neprijatelji počeše me preko posrednika mamiti u svoja udru3/4enja, jer su me štovali i oni koji me se nisu plašili. Nisam znao gdje mi je kraj ako tako nastavim. Proricali su mi sjaj i blagostanje, lak 3/4ivot i zdrave potomke. Ali još bijaše drznika koji su izmišljali podlosti i prijetili se tajnim papirima koji govore zlo o meni. Nisam se osvrtao na njih, jer znadoh da ih vodi zavist i ljubomora. Vlastite im 3/4ene slale su mi mirisave poruke i nudile se bestidno dopodne iza stupova u muzejima gdje sam imao s njima ročišta. Znajući za moju gadljivost prema tuđim tragovima, dolazile su u haljinama koje im mu3/4evi nisu dotakli. Pitale su me kuda ću ih voditi kad okopni snijeg i 3/4elim li njihov posjet u svojim sobama. Odupirao sam se, prilazile su otvorenih usta šireći toplinu i blud sapuna, vodica, nadra3/4ujućih sredstava. Probrana tijela su me progonila. Branio sam se i podlijegao. Moj utjecaj se širio. 
Nisam pretpostavljao da ću za tako kratko vrijeme polučiti tako zamamne dobitke i pribaviti toliko izvrsnih neprijatelja. Stric me tapšao po ramenu i pitao: Halo, momče, kako stvari napreduju? Sve što bih uzeo u ruke mijenjalo je sastav i oblik, napredovalo, raslo, krupnjalo. Stric bijaše velik čarobnjak i vještak, svuda cijenjen, priznat i uva3/4avan, pozivan i pitan za savjet, ali moj nagli uspon nije imao premca. Postadoh uzorom mnogim početnicima, svi se ugledavahu u mene. I mnoge laskave ponude odbih, jer nisam nikoga htio uvrijediti. A sve u tako kratko vrijeme i tako mlad. 
Smetnuo sam s uma onaj neobjašnjeni odlazak, jer to bijaše uvjet za uspjeh u poslovima. Okru3/4en spretnim zabavljačima nisam dospio izaći na balkon i sjetiti se one djevojke ili 3/4ene što me tako nenadano ostavila. Uvijek mi se netko vješao o vrat i ljubio me u oči. Kad god sam htio, nečije tijelo ulazilo je u moje ruke, nasilno ih rasklapalo i ljubilo mi dlanove, laktove, gornjom i donjom stranom jezika. I kako da se onda prisjetim? Kako da se oslobodim ulagivača i razonode? Kako, kad su umješni i uvijek novim majstorijama me opčinjavaju! 
Na kraju ipak nadjačaše moji konkurenti, slava mi potamni a 3/4ene stadoše ludovati za pridošlim pobjednicima. S njima se nisam mogao mjeriti, u svemu su me nadvisili. Znali su nove grifove, izmislili nove zabave, uljem namazali mišiće a usne natrljali koprivinim lišćem. Kako su 3/4arko cjelivali tuđe 3/4ene! Zadr3/4avali su se kratko vrijeme i ni časa nisu gubili. Manje nego ja marili su za poslove. (r)ene su zadivljeno prepričavale njihove grubosti. 
Sve sam to promatrao kroz prozor. 
Dane sam provodio slušajući glazbu. Rijetko sam silazio na ulicu. Poslijepodne mi je trebalo za prepirke sa stricom. Pozlije pranja posuđa redovito bi zametnuli svađu oko loših pojava u društvu. To bi nam poslu3/4ilo kao priprema budući da smo teme ostavljali načete, tek što bi ih zagrizli. Čuvali smo se za kraj a na kraju je bila ona, 3/4ena ili djevojka, tko da to utvrdi?! Mada smo pretresli sve mogućnosti, čak i one koje se očito nisu mogle primijeniti na moj slučaj, do nekog zajedničkog objašnjenja ne dođosmo. Tako zamršeno nikad nisam ljubio. Stric je obnovio svoju teoriju da je udata i da joj je ona noć sa mnom bila promjena za koju je zaključila da je bezvrijedna i da ne zaslu3/4uje daljnje riskiranje. To me je vrijeđalo. Još uvijek sam bio pod dojmom dana kad su mi svi ulizički šaputali da sam izvanredan i da bi mi se prije predali da su to znali. Progutao sam i to, pomirio se i sa tim, ali ni tu nije bio kraj. To bijaše samo jedno od objašnjenja. Zašto druga, puno povoljnija tumačenja ne bi bila tačna? Zar me stric hoće samo oneraspolo3/4iti jer tada počinjem dublje i suvislije razmišljati? Zar me na taj način nagoni da sam pronađem odgonetku? 
Već vidim da se nikad nećemo slo3/4iti. I znam da će to nagađanje potrajati sve dok se strina ne vrati natrag prvim avionom, jer mi smo samo dva rasrđena, neuredna i neoprana muškarca koji se guše, jalovo nadmeću brišući tanjure ili pijući kavu na balkonu. Strina ipak bolje pozna svoje pleme nego dva mu3/4jaka sa četvrtoga kata. 
Do tada ću tiho cviliti i slušati glazbu. 










    For great classic literature visit:

    Project Gutenberg Consortia Center Bringing the world's
    eBook Collection Together http://www.Gutenberg.us